Berlinska filharmonija je bez sumnje najjači faktor njemačkog glazbenog života. Berlinska filharmonija, das »wandernde Herz Deutschlands« kako su je nazvali često je gostovala, a i sada gostuje po cijelom svijetu, i ma gdje bilo, njezini koncerti pobuđuju najveće umjetničko oduševljenje. Berlinska filharmonija postoji već 59 godina, i u ovom je razdoblju imala najjači utjecaj za razvitak i za današnje savršenstvo reproduktivnog umijeća simfonijske glazbe u Njemačkoj. Njezino je djelovanje usko vezano uz suradnju mnogih velikih dirigenata, i ma da su na pultu pred ovim umjetnicima stajali skoro svi svjetski dirigenti, ipak u njezinom umjetničkom razvoju i konačnom usponu bliješte tri velika imena, a to su: Hans von Bulow, Arthur Nikisch i današnji njezin veliki dirigent Wilhelm Furtwangler, Hans von Bulow, prvi od velikih, izgradio je u Berlinu već u drugoj polovici prošlog stoljeća redoviti koncertni život, na bazi najozbiljnije i najsolidnije interpretacije izvođenih djela, taj je njegov način bio uzor i ostalom kulturnom svijetu, koji se hotice ili nehotice morao takmiti sa slavnim orkestrom. Arthur Niklsch, genijalni njegov nasljednik, znao je opet na svoj način stvoriti most između slušatelja i kadkada i teških, a možda i nepristupačnih djela. Njegova ličnost među ona dva svijeta, pred pultom i iza pulta, znala je ujedinti i jedne i druge u pravu ljubav za onu glazbu, koja se izvodi. A to je najvažnije. Treći i sadašnji vođa Furtwangler kako sam negdje čitao, sinteza Bulowa i Nikischa, jedan od najvećih suvremenih dirigenata, doveo je Berlinsku filharmonfju do njezinog današnjeg savršenstva, koje priznaje cijeli kulturni svijet. Prigodom dolaska slavnih umjetnika u naš glavni grad same se po sebi zavijaju misli o našim kulturnim odnosima s njemačkim glazbenim životom. Svi naši ozbiljni koncertni programi oduvijek obiluju djelima klasične njemačke glazbe, opera Hrvatskog kazališta izvodi već niz godina djela njemačkih skladatelja od Glucka, Mozarta i Beethovena pa do Richarda Straussa. Izvedena su gotovo sva djela Wagnera, a nedavno su započele pripreme za izvedbu cijelog »Ringa« pa je sada izvedeno »Rajnino zlato«, »Walkura« i »Siegried«. Izvedena su i najvažnija djela Richarda Straussa (koji je upravo prije 25 godina kod nas dirigirao svog »Kavalira«) i drugih, a u najnovije vrijeme bit će izvedena i nekoja djela novijih njemačkih skladatelja. A i naša se glazbena djela izvode sve više i više u Njemačkoj, za početak bilo je i relativno mnogo uspjeha. Poznato je da su mnoge njemačke pozornice izvele Gotovčevu operu »Ero« zatim krotkine i moje balete, na raznim koncertima izvedena su mnoga djela naših skladatelja. I Berlinska filharmonija izvela je naša djela (Bersu, Gotovca, Matačića), a zvala je i našeg dirigenta Lovru Matačića, koji je već nekoliko puta dirigirao u Berlinu. Uvjeren sam, da će dolazak Berlinske filharmonije pod vodstvom slavnog dirigenta Hansa Knappertsbuseha u hrvatski Zagreb obradovati cijelu našu javnost, i da će njezinu veličinu ovaj put upoznati i širi naši krugovi, a tom zgodom jamačno će se i učvrstiti netom započeti uži doticaj među najpozvanijim predstavnicima njemačkog glazbenog života i hrvatske kulturne sredine.