Položaj na Pacifiku označuje u užem smislu napetost između USA i Japana, a u širem smislu borbu između »ABCD fronte« — t. j. USA, Britanskog imperija, Kine pod vlašću Čungkinga i Nizozemske Indije s t zv. »blokom jena«. Taj sukob počeo je u srpnju 1939., kad su USA odkazale američko-japanski trgovački ugovor, koji je istekao šest mjeseci kasnije, tako da od onda postoji bezugovorno stanje između ovih dviju pacifičkih velesila. U ožujku 1940. poprimila je američka nevjerna politika izrazito protujapanski značaj, kad su USA putem izvozne banke dale čungkinškoj vladi zajam u visini od 20 milijuna dolara. Ta se politika onda nastavila nakon prihvata zakona »Posudi i iznajmi«, kad je Čangkajšeku iz naročite zaklade tog zakona obećana dobava raznog materijala u visini od 100 milijuna dolara. Nakon zabrane izvoza iz USA s isprva samo »moralnim embargom« slijedilo je sredinom 1940. osnivanje ureda za podjeljivanje izvoznih dozvole, koji je najprije proglasio opću zabranu izvoza za čitav niz važne robe u Japan, a onda je popis ove zabranjene robe još znatno proširivao. To naravno još nije značilo posvemašnju blokadu Japana, jer je mjerodavni američki ured u prvo vrijeme još podjeljivao brojne pojedinačne dozvole za izvoz. Tek početkom ove godine pojačao se gospodarski pritisak na Japan. Uvoz prvih pet mjeseci pao je prema prošloj godini za polovicu. Posve strogo počelo se provađati ovo ograničenje koncem srpnja, kad je Japan ušao u Indokinu. USA se nisu više zadovoljavalo sa svojim vlastitim mjerama, nego su postigle i priključak Britanskog carstva, Kine pod Čungkingom i Nizozemske Indije njihovoj fronti u ovom gospodarskom ratu. Anglosaska promičba okrstila je onda ovu frontu imenom »ABCD« (America, Britannia, China, Dutch-India). U srpnju je Roosevelt odredio »zaleđivanje« japanskih potraživanja u USA, a toj se mjeri prlključiše onda najprije Velika Britanija, a malo kasnije i Australija, Kanada, Indija i Burma. Istodobno je Engleska otkazala trgovački ugovor, koji je Japan imao s Burmom, odnosno s Britanskom Indijom, Nizozemska Indija je prekinula svoj ugovor o dobavi petroleja Japanu, odredivši također zaleđivanje japanskih tražbina. Tada je zabranila britanska vlada Japanskim brodovima upotrebu britanskih postaja za ugljen, te pravo prevoza robe između luka Britanskog imperija. Konačno je Roosevelt u kolovozu izdao zabranu izvoza benzina za zrakoplove i drugih petrolejskih proizvoda, odredivši izvozne kvote za sirovi petrolej. KAKO SE JEN-BLOK BORI PROTIV DRŽAVA ABCD Ove mjere nisu iznenadile Tokia u tolikoj mjeri, kako su se tome nadali u Washingtonu i Londonu. Odgovorio je zaleđivanjem svih potraživanja ABCD država i nadzorom nad trideset istaknutih američkih okvirnih poduzeća u Japanu, među ostalim nad najvećim tvrtkama munjine, strojeva, samovoza i filmskih poduzeća. Nato je slijedio nadzor nad izvozom sirove svile i svilenog prediva, a valja znati, da je do tada Japan namirivao 81 posto čitave potrošnje svile USA. Zatim se Tokio dao na posao, da u vlastitoj zemlji i u istočno-azijskom veleprostoru poduzme niz podesnih obrambenih mjera, među njima primjerice nova trgovačka utanačenja s Thailandom i Indokinom. Potonja se odrekle dolara, te je svoje vrijedne proizvode kao gumu, kositar i rižu počela za jene dobavljati Japanu. — Nakon osnivanja prisilnih kartela slijedilo je proglašenje nacrta Javnih radova i gospodarskih mjera, koji je mobilizirao čitavu snagu stomilljunskog japanskog naroda. Fronta ABCD se doduše nada, da sve ove mjere ne će moći pokriti manjak u japanskoj zalihi sirovina. Međutim japanska opskrba sirovinama nije tako slaba. Pošto od početka spora s Kinom nisu u interesu japanske narodne obrane objavljivani nikakvi podatci, nema sigurnih vijesti o tome, u kojoj je mjeri Japan svoj veliki uvoz sirovina upotrebio za stvaranje pričuva. Same USA smatraju pričuv-u Japana na petroleju dovoljnom za najmanje godinu dana. Sličan je položaj vjerojatno i kod drugih sirovina. Inače se japansko gospodarsko područje, koje se izvana ne može ugroziti, jako povećalo posljednjih deset godina. Ovamo spadaju danas Mandžukuo, Sjeverna Kina, prostrani dijelovi Srednje i Južne Kine, a u najnovije doba i Indokina s djelomično znatnim izvorima sirovina. Tako je japanski uvoz iz ovih država, koje pripadaju t. zv. »Jenbloku« od 294 milijuna jena 1937., porastao na 606 milijuna jena 1939., te se od onda sigurno još i povećao.