Gospodarsko-političke rasprave o programu naoružanja, koje se vode u američkom novčarskom novinstvu i u Washingtonu, odaju u najnovije vrijeme sve veću uznemirenost nad nepromijenjeno nepovoljnim odnosom između američke ratne proizvodnje s jedne strane, te zahtjeva, koje joj postavljaju inozemstvo i domaće naoružanje s druge strane. Američko gospodarstvo smatra se danas ipak »arsenalom demokracije«. Stvaranje divovskih bojišta u SSSR te na Srednjem Istoku znatno smanjuje relativni značaj do sada postignutih uspjeha proizvodnje, ukazujući na temeljne propuste glavne osnove američkog ratnog gospodarstva. Nedostatni obzir na kapacitet sirovina uopće pospješen je s jedne strane prekasnim odlukama o proširenju iskorišćavanja metala i kemikalija, a s druge strane iscrpljenjem oskudnih zaliha sirovina ogromnom potrošnjom, što je sve pooštrilo opću nestašicu sirovina. Panika kupovanja još je pogoršala položaj. Pohlepa za kupovanjem učinila je nestašicu sirovina napose upadnom, dok su tek sada uvedena ograničenja potrošnje, prije posljedica iscrpljenja sirovina, nego li prave štednje postojećih zaliha. Daljnju manjkavost predstavlja jednostrano ukopčavanje veletvrtki u program naoružavanja: kojih 70 posto svih ratnih dobava dodijeljeno je niti stotini veletvrtki, dok su manje i srednje tvrtke ostale bez narudžaba. Podjeljivanje narudžaba velikim tvrtkama pospješuje nestašicu sirovina, koje se djelomično oduzimaju srednjim i manjim pogonima, kojima danas prijeti velika kriza. Tek pod pritiskom ovih nedaća počinje Washington posvećivati pozornost i podjeljivanju naloga za ratnu proizvodnju manjim tvrtkama. Ukopčavanje ovih tvrtki, koje predstavljaju 75 do 80 posto veleobrtnog kapaciteta, u proizvodnji oružja, moglo bi međutim naići na neočekivane poteškoće. Propust od preko jedne godine, da se ovi veleobrtnici prilagode proizvodnji oružja i da se mobiliziraju za sadašnju žurnu potrebu, mogao bi se osvetiti. Prema podatcima Odiuma, vođe novog odsjeka za podjeljivanje dobavnih ugovora, odugovlačit će se time naoružanje za 6 do 12 mjeseci, pa se sada iznenada pokazuje grozničavo nastojanje, da se ovaj propust nadoknadi. Posljedica je ovih propusta ta, da bi se Washington morao odreći vlastitog naoružanja, ako bi uopće bar djelomično htio namiriti najžurniju potrebu Sovjeta i Britanaca. Tome se imadu pripisati iznenadne iluzije u američkom novinstvu, da se treba odreći velikih osnova o naoružanju samo američke vojske. »United States News« već govori o odlaganju washingtonske strategije, te da je naoružanje američke vojske, s obzirom na žurnu potrebu oružja na vanjskim frontama. od podređenog značaja. Časopis govori u tom pogledu o nekom potiskivanju upliva kopnene vojske i ministarstva rata, mjesto kojih najvažnije položaje još uvijek zauzimaju ljudi »New Deala« i veleobrtnici. Problematika dosadašnje proizvodnje oružja vidi se iz analize dosada postignute proizvodnje, koju objavljuje »Business Week«. Ova analiza pokazuje, da su najveći uspjesi proizvodnje postignuti u onim rodovima oružja, čija je vrijednost za britansko-sovjetske fronte najmanja, dok je proizvodnja danas najžurnije potrebnih oružja malena, u koliko uopće postoji. Gospodarsko-politički djeluje na potencijal naoružanja dosadašnje zanemarivanje ratnog gospodarstva u okviru općih gospodarskih problema. Danas u Americi nema ni dovoljno nadzora cijena, ni nadzora navjera ili tržišta glavnica, a kamo li nadzora tržišta radi, pošto su za vladanja »New Deala« nadzorne ustanove osnovane sa ciljem, koji su beskorisni s obzirom na program naoružanja i proširenja proizvodnje. K tome dolazi, da je tržište rada u USA posve neuređeno, štrajkovi općenito postaju sve češći, a priređuju ih sindikati, koje podupiru i sadašnji vođe državne organizacije rada. U istoj mjeri danomice rastu i nemiri. Istodobno s porastom cijena života rastu i zahtjevi za povišenjem nadnica. Uoči ovakve nedovoljne organizacije pokazuje se ipak stalni porast vlasti Washingtona u smislu nacrtne privrede uz održavanje ciljeva »New Deala« u korist farmera i radnika. Ovakvo pak spajanje proizvodnje i društvovnih ciljeva oduzima samo još više vremena, te slabi dobavni potencijal. Potreba ustanovljivanja dugogodišnjeg nacrtnog gospodarstva američke privrede postavljeno je već toliko u središte opće pažnje, da se već govori o t. zv. trogodišnjem nacrtu i o nadi, da će uspjeti produljiti rat sve jačom intervencijom.