Njemačko ratno novčarstvo uspjelo je pomoću financiranja rizničkim mjenicama, a naročito vanredno likvidnim državnim mjenicama, da nisu nastupila stanja napetosti na novčanom i kreditnom tržištu s njihovim posljedicama na odvijanje samog financiranja. Likvidnost kreditnog tržišta bila je dapače tako jaka, da je usred rata provedeno postepeno sniženje kamatnjaka i da je time država znatno odterećena. Prema površnoj procjeni stvoreno je za financiranje države, a u prvom redu za financiranje rata samog, u prve dvije ratne godine, kojih 120 milijardi maraka. Ako ovu svotu suprotstavimo godišnjem narodnom dohotku, te ako pomislimo, da je ministar riznice Reicha taj državni dohodak za godinu 1940. cijenio na kojih 100 miljardi maraka, dok prijašnje godine nije bio znatno niži, pa ako ovu svotu podijelimo s jedne strane po njenom izvoru na porezima i nametima, a s druge strane na državne navjere, onda se pokazuje, da je Njemačka uspjela pronaći posve zdrave osnove financiranja rata. Od srpnja 1939. do lipnja 1941., dakle približno u prve dvije ratne godine, ubrano je na porezima, carinama i t. d., 52.75 milijarde maraka. K tome dolazi ratni doprinos općina, koji u godini dana iznosi oko 1.4 milijarde, nadalje nekoliko milijardi upravnih prihoda Reicha, koji se sastoje iz nameta, zakupa, kamata itd., to konačno doprinosi Protektorata, prihodi na troškovima posada i t. d. Ako za godinu 1941. porezni prihod cijenimo na 30 milijardi, a ostale doprinose na 10 milijardi, onda se cjelokupni porezni i ini prihod Reicha u prve dvije godine rata može cijeniti na 60 milijardi maraka. To pak znači, da je u prve dvije ratna godine oko polovice svih troškova Reicha namireno redovito i konačno uglavnom porezima i nametima. Druga je polovica namaknuta navjerama. Cjelokupni porast dugova Reicha iznosio je u prvih pet mjeseci 1939; oko 10.5 milijardi, kalendarske godine 1940. oko 33.6 milijardi, a u prva četiri mjeseca 1941. nešto preko 14 milijardi maraka, tako da je zajedno od kolovoza 1939. do travnja 1941. porast dugova iznosio oko 58 milijardi maraka. Za posljednje mjesece nema još brojčanih podataka. Na ovu ukupnu svotu otpada jedva 31 milijarda na t. zv. rizničke mjenice te beskamatne rizničke doznake, a preko 24 milijarde na dugogodišnje zajmove i dugogodišnje ukamaćene rizničke doznake. Ostatak otpada na porezne bonove, koji su još izdavani prvih ratnih mjeseci, u koliko nisu u međuvremenu otplaćeni i to oko 1.25 milijarde maralta, te na oko 2 milijarde kratkotrajnih zajmova, dok se saldo tekuće navjere Reicha kod Državne banke dapače nešto i smanjio. Pretežni dio rizničkih mjenica smješten je normalno u navjernom aparatu i u gospodarstvu. Manje od trećine ostao je kod novčanične banke. Ova četvrtina poslužila je podlogom za proširenje cjelokupnog opticaja platežnih sredstava, koji je s obzirom na proširenje područja Reicha te u ratu izmijenjenih platežnih običaja morao porasti. Čitavo posljednje vrijeme nije Državna banka uopće više sudjelovala u smještanju rizničkih mjenica.