Dok se sovjetsko bojište mrvi sve vrtoglavijom brzinom, dotle u Americi i Engleskoj svo življe zovu u pomoć savezniku. No ova pomoć predstavlja vrlo tešku zadaću, čak u slučaju, kad bi američki ratni veleobrt mogao istodobno zadovoljavati američkim, engleskim i sovjetskim potrebama, sovjt. vojske ne bi osjetile ove pomoći, jer su dovozni putevi i prilazi odviše udaljeni. Prije svega vodi put iz USA do ruske obale na Ledenom Moru. Mur-mansk se zove luka, no nema joj više veze s pozadinom, jer se na jedinoj pruzi nalaze finske čete. Sada se smrzava more u luci Arhangelsk. Put iz Amerike u Arhangelsk traje obično 29 dana, no najteži ledolomci ostaju nemoćni prema ledu pred Arhangelskom. Drugi put vodi oko rta Dobre Nade u Perziju i traje 41 dana na brodu. Odavle, vodi željeznička pruga od 1500 km preko Irana do Kaspijskog jezera. Znači, da robu treba u Americi prekrcati u prekooceanske brodove, u Perzijskom zaljevu na željeznicu, a na Kaspijskom Jezeru na male brodiće, koji u Astrahanu pretovaruju teret na riječne brodove i željeznicu. Astrahan već trpi od njemačkih zračnih napadaja. Ovaj »jednostavni« put traje u mirno doba najmanje 2 mjeseca. Preostaje još put preko Vladivostoka. Sovjeti moraju čekati, dok brodovi nakon 20-dnevne vožnje ne stignu u Vladivostok, odakle se roba polagano prebacuje trans-sibirskom željeznicom prema zapadu. Vjerojatno će taj materijal biti potreban u samom Vladivostoku. Prispodobimo lil brzinu loma sovjetskog bojišta s brzinom pomoći, koja bi mogla stići u slučaju, da ima od kud, što i na čem stići, onda moramo doći do zaključka, da će na kraju tragedije stajati riječ: »Prekasno«.