Devetnaesto stoljeće nazvali su »Stoljeće Zapada«. Danas mu se može suprotstaviti novo doba, koje možemo označiti već sada »Stoljećem europskog preporoda«. Nosilac duha ovog novog stoljeća je Njemački Reich. Iz nacional-socijalističkog naziranja kao protusvijeta duhovnih pojava Zapada proizlazi europsko značenje njemačke revolucije. Kao što su događaji od 1789. bili prekretnica europske povijesti, a ujedno vrhunac zapadnog duha, tako su i zbivanja iz 1933. za povijesnu budućnost Europe od prevratnog značenja. Ponovna uspostava fronte iz svjetskoga rata kao ujedinjenog Zapada nije mogla zaustaviti novi poredak Europe, već je samo potvrdila svojim sudbonosnim odlukama provedbu njemačke povjesne zadaće. Europsko značenje njemačke revolucije došlo je time do najvećeg izražaja. Predznaci novog duhovnog i političkog poredka su i povratak raštrkanih njemačkih narodnih skupina iz istočnog prostora, koji ima značaj druge uređene seobe naroda. Što Zapadu nije uspjelo kroz tri stoljeća, t. j. da iz vlastite snage stvori životni oblik europskih naroda, odpočelo je u roku od nekoliko godina izgradnjom Reicha i njegovom kontinentalnom politikom. Jedna nova Europa dolazi, da uspostavi duhovno kontinentalno jedinstvo, koje je potrebno kao čimbenik svjetske politike. Sklop Europe vraća se opet starom obliku, koji mu je Zapad srednjega vijeka ostavio kao povjesnu baštinu. Na temelju velikih revolucionarnih pokreta Europe stvaraju se iznova središnji životni prostori Srednje Europe i Sredozemnog mora, pomažući osnovnoj misli Rim i Reich, koja je nakon jednog tisućljeća postala opet političkom osovinom njemačkog i talijanskog naroda do povjesnog preporoda. U prirodnom poretku svih naroda oko osi Sjever—Jug zaključen je njihov tristoljetni bijeg prema Zapadu i prebrodivši ga duhovno i politički stvorena je ljepša budućnost kontinenta: Novi i bolji poredak Europe!