Porazom Sovjeta, koji ujedno znači gubitak neizmjernog ratnog materijala, teško se pogoršalo za protivnike Njemačke pitanje tonaže. Ako Engleska i USA doista žele pomoći »Kristovim vojnicima«, da se poslužimo Rooseveltovim i Churchillovim izrazom, oni zato trebaju brodskog prostora, a time se u bitci za Atlantik samo oštećuju. Ova bitka razvija se prema najnovijem Churchillovom govoru, u Dolnjem Domu »povoljno za Veliku Britaniju«. Churchill u isto vrijeme međutim preklinje USA za najžurniju pomoć, pošto Engleska sama ne može izadržati taj rat! Ovo nutarnje protuslovlje upada vjerojatno u oči i poprečnom Englezu. Međutim sva se bitka i po američkim svjedočanstvima slabo razvija za protivnike Njemačke: prema izvješćima vrhovnog zapovjedništva njemačke oružane snage potopljeno je od početka rata oko 14 milijuna tona brodskog prostora. U tom uspjehu sudjeluje mornarica s 10 milijuna, a zračno oružje s 4 milijuna tona. U tim brojkama nisu uračunani gubitci uslijed njemačkog minskog ratovanja, nadalje gubitci, koje talijanska oružana snaga u sve jačoj mjeri zadaje engleskom brodarstvu, a konačno ni gubitci sovjetske mornarice, na koju sa Britanci već počeli gledati požudnim pogledima. O minskom ratu izjavio je Churchill, da je neprekidno zatočeno dvadeset tisuća ljudi i tisuću brodova, da, kako doslovce reče, »luka i kanal« očiste od smrtonosnog proizvoda ove neprijateljske noćne djelatnosti«. I Churchill dakle priznaje, da je njemački minski rat uspješan, a time se automatski povećava uspjeh potapanja. BROJKA OD 14 MILIJUNA TONA JE DAKLE PRENISKA Predsjednik pomorskog odbora, admiral Lang, procijenio je od početka rata potopljeno brodovlje također na 13 do 14 milijuna tona, tako da dolazi do približno istog zaključka kao njemačko vrhovno vodstvo! Time je za pitanje brodskog prostora odgovorna ličnost USA došla u osjetljivu protimbu u američkim političkim vodama, koji su, očito bez ispitivanja, jednostavno usvojill krive brojke engleskog admiraliteta, koji ne priznaje ni polovicu tih gubitaka. Američkom ministru mornarice Knoxu izbjeglo je nedavno, dok se poigravao s ovim brojkama, priznanje, da je uništavanje brodova dvaput veće od mogućnosti izgradnje novih brodova u Engleskoj i Americi! Pri tom je došao do brojke 2 i po do 8 milijuna tona godišnje. Međutim i ta brojka novogradnji je prema mišljenju američkih stručnjaka bar za iduće godine pretjerana. Američki časopis »The International« od 17. rujna kaže o pitanju tonaže: »Koncem lipnja bilo je u brodski registar USA upisano 1168 teretnih brodova s ukupno 6.9 milijuna tona. To znači smanjenje od 16 posto prema stanju početkom rata. Razlog je tome djelomično taj, da je veliki dio brodova trgovačke mornarice predan ratnoj mornarici, te u tome, da je razmjerno velik broj brodova prodan Inozemstvu. Najveći pad pokazuju teretni brodovi, čiji je broj od 853 broda sa 4.1 milijun tona spao na 716 brodova sa 8,6 milijuna tona. Od petrolejskih brodova brisano je 27, tako da ih danas ima svega 356 sa 2.6 milijuna tona. Broj kombiniranih putničkih i teretnih brodova pao je za čitavih 70 na 91 broda sa 680 tisuća tona. S druge strane znatno se smanjila i tonaža brodova u gradnji. Ona je u lipnju iznosila 31 brod sa 139.000 tona! »Bit će svakako dobro, ako sa stanovitim obzirom primimo i ove podatke američkog lista, kao i procjene američkih stručnjaka o novogradnjama u engleskim brodogradilištima, koji su za ovu godinu procijenjene na samo 300 tisuća tona. Pri tom igra naravno važnu ulogu i okolnost, da su engleska brodogradilišta stalno pod tučom bombi njemačkog zračnog oružja. Kraj toga su toliko zaposlena popravcima, da je prema službenim američkim izvješćima 81 engleski ratni brod morao naći utočište u lukama »neutralne« Amerike. ENGLESKA JE IZGUBILA POLOVICU SVOG BRODSKOG PROSTORA, PRIZNAJE PREDSJEDNIK POMORSKOG ODBORA USA Čak ako i jače procijenimo novogradnje na engleskim i američkim brodogradilištima, nego što to čine sami Amerikanci, jedva ćemo za ovu godinu doći na veći broj od 1,6 milijuna tona. Prema engleskim i američkim podatcima iznosio je tovarni prostor, koji je početkom rata stajao Velikoj Britaniji na raspolaganju, uključivši neutralno brodovlje, koje su Englezi zakupili, 28 milijuna tona. Tokom dosadašnjeg rata upropašteno je 14 milijuna tona, dakle oko polovice, a prinove nisu bile znatne. Amerikanci nisu ni u pogledu ishoda bitke na Atlantiku toliko optimistični kao Churchill ili Roosevelt. Tako je nedavno u new-yorškom časopisu »Foreign Affairs« objavljen članak američkog admiraia Williama Pratta o bitci na Atlantiku. Admiral naglašuje, da su sve mjere poduzete s engleske strane za zaštitu od podmorničke opasnosti, brzo poništene promjenom taktike, koju primjenjuju podmornice osi. Po njegovom mnijenju ušao je podmornički rat u novu fazu. Njemačke podmornice ne nastupaju više pojedinačno. Njemačka je naprotiv stavila u službu veliki broj malih podmornica, koja operiraju u skupinama, vjerojatno pod vodstvom veće podmornice, koja je u bezžičnoj vezi sa zrakoplovom za daleka izviđanja. Ovakva taktika, tvrdi admiral Pratt, pruža razne prednosti. Zrakoplov je postao okom podmornice. Pod ovakvim okolnostima postao bi sustav brodopratnja sve beskorisniji. Unatoč protivnim Churchillovim tvrdnjama ne može biti ni govora o popuštanja njemačkog trgovačkog rata protiv Engleske. U naravi je ovog rata, da povremeno nastupaju stanke u potapanju, koje su onda izravnane tim većim uspjesima. Američki admiral priznaje, da Englezi doduše poduzimaju goleme napore, da izbjegnu podmorničkoj opasnosti, ali da još nije nađen zadovoljavajući odgovor na pitanje: »Kako bi se osigurala plovidba na Atlantiku«. Jedan od vodećih veletobrtnika u Detroitu, Clyde Vandeberg, objelodanio je nedavno u časopisu »Esquire« odulji članak, u kojem ispituje razna pitanja u vezi s brzim naoružanjem USA. Obzirom na gradnju novih trgovačkih brodova zaključuje. »Imat ćemo doduše brodova, ali trebamo vremena. O bitnom povećanju naše trgovačke mornarice prije dvije godine ne može biti ni govora«. U ovo dvije godine međutim, a u tom pogledu ne postoji dvojba ni kod američkih pomorskih stručnjaka, pretrpjet će brodska tonaža, koja služi Engleskoj, iz dana u dan teške gubitke. Borba za Atlantik nalazi se dakle za Njemačku u tako povoljnom stanju, da na tom ne će moći ništa mijenjati ni možebitna otvorena pomoć Roosevelta.