Slom Sovjetskog Saveza na europskom bojištu imat će neposrednih posljedica za položaj Sovjeta na Dalekom Istoku. U toliko se živahnije u Istočnoj Aziji danas raspravlja o strateškim izgledima japansko-sovjetskog sukoba. Pokušaj carističke Rusije, da se u širokoj fronti ustali nasuprot japanskom otočnom carstvu, razbio se u rusko-japanskom ratu od 1905., dok je Japancima uspjelo zaposjedanjem Mandžukua i vanjske Mongolije zabiti duboki klin u položaj Sovjeta na Dalekom Istoku. Danas Japanci vladaju kineskom granom trans-sibirske željeznice. Isto tako Japanci svuda ugrožavaju željezničku prugu prema Vladivostoku, a sama ova važna luka stoji pod nadzorom jJapanaca, jer je Vladivostok sa Sibirijom povezan uskim prolazom. Iz vanjske Mongolije ugrožava Japan glavni grad Sovjetske Mongolije Ulan-Bator, a isto tako područja oko Bajkalskog jezera s nadasve važnim središtem Irkutsk, gdje su već poslije svjetskog rata stajale japanske čete. Sovjetski je Savez vodio računa o tom položaju i tokom posljednjih deset godina nastojao, da svoj položaj na Dalekom Istoku vojnički i vojno-gospodarstveno izgradi i učini prema vani neovisnim. Koliko je Sovjetima uspjelo izgraditi vojničku autarhiju na Dalekom Istoku i koliko su oni od početka rata utrošili dalekoistočnih divizija na zapadnom bojištu, moglo bi se jedino pokazati, kad bi došlo do otvorenog vojničkog sukoba između Japana i Sovjetskog Saveza. U Japana smatraju Vladivostok od vajkada stalnom opasnošću za japansku sigurnost i Sovjetsku Mongoliju, kao važnu odskočnu točku za prodor boljševizma prema Kini. U Tokiu su danas uvjereni, da se rat u Kini može tek onda završiti, kad bude Sovjetski Savez vojnički isključen i prekinut dovoz sovjetskih ratnih potrepština u Čunking. Vojnička pobjeda nad Sovjetskim Savezom je, prema tome, za Japan od životne važnosti.