Član njemačke promičbene satnije opisuje noć ratovanja pred Tobrukom, kad je pustinjsko područje Marmarice opet postalo pozornicom najžešćih sukoba i velikih britanskih neuspjeha. U času se spustila noć. Prošli smo pješice žičane zapreke tvrđave Tobruk na mjestu, gdje su već prodrli jurišni odredi naših opkopara. Udaljeni smo svega nekoliko stotina metara od prvih betonskih bunkera. Nakon nekoliko koraka moramo se zaustaviti, jer su naši položaji opet pod vatrom engleskog topništva. »To će brzo proći!«, reče vojnik, koji nas je dočekao kod žičane zapreke. I doista, radi se samo o naglom topničkom prepadu, koji je onda jednako naglo umuknuo. Često se spotičem o brzoglasne vodove. Odjednom nailazimo na stražare, koji nas pitaju za lozinku, i već smo na cilju. Doista bez vodstva vojnika, koii nas je doveo, ne bismo nikako pronašli tijesni ulaz u bunker. Spuštamo se preko okomitih željeznih ljestava u dubinu. Protapkamo još nekoliko nizova stuba, nekoliko puta zaokrećemo hodnikom i odjednom se nalazimo u prostoriji zapovjedništva bojne, pred zapovjednikom. Mala je to prostorija, koju dvije svijeće slabo rasvjetljuju. Nekolicina časnika sjedi na škrinjama ili na hrpama pokrivača i kaputa. Na jednoj škrinji vidim natpis jedne engleska tvornice suhog mesa. Englezi su čvrsto branili ovaj, kao i susjedne položaje, ali Nijemci ih stalno sile da se vrate neobavljena posla. Nijemci su na oprezu, te dan i noć vrebaju na svaki pokret neprijatelja. Svuda naokolo postavljene su straže, koje su se ukopale u zemljane jame. Neprijateljsko topništvo dobro gađa naš bunker. Opet se sve trese od udaraca njihovih granata. Onda dopire do nas silan oblak prašine, koji je utrnuo naše svijeće. Tada zavlada grobna tišina. Nakon kratke stanke opet upaljujemo svijetla. Zapovjednik nas vodi po cijelom položaju te nam pokazuje sve potankosti, u jednom kutiću čak i »carstvo« vojničkog liječnika. Tumaramo dalje hodnicima bunkera. Tu i tamo bude kojeg usnulog vojnika, da izmijeni stražu, ili šalju kojeg kao glasnika do susjednih položaja. Bez riječi diže se vojnik, na kome je red, prijavljuje se zapovjedniku, prima nalog i, opetovavši ga kratko, nestaje preko željeznih ljestava na površinu. Jednog od njih slijedio sam na tom putu, te sam se gore zaustavio na rubu položaja. Kako su njemačka oklopljena kola i jurišni odredi osvojili engleski bunker Tu i tamo pojavljuju se bijele svijetleće rakete. Nestaju u raznim pravcima. Odjednom ispale crvenu raketu, koja na nekoliko trenutaka obasjava čitavo bojište. Prepoznao sam odmah široki tamni trak žicanih zapreka na lijevoj strani, te neravni teren pustinje. Naročito plastično djeluju u ovom neobičnom svijetlu mnogi mali humci i kamenite uzvisine. U velikoj udaIjenosti vidimo jarku vatru engleskog topništva. Čuje se tutanj palenja, zvižduk granata, a zatim mukli udarac pogodka. Krhotine su se rasprskale sve do blizine mog jarka. U svijetlu raketa ugledam križeve na grobovima vojnika, koji su pali u borbi za ovaj bunker. Njemački i talijanski vojnici borili su se ovdje rame uz rame. Sada su i u smrti ujedinjeni. Dok sjedim, pazeći na svaki šušanj ove pustinjske noći, začuje se otraga tih, ali ipak razgovjetni šum zveketanja lanaca na kotačima tankova. Raspoznajem teška oklopljena kola, koja se smještaju pred nama. Naša su oklopljena kola za čas zaustavila motore. Opet se pojavljuju bijele rakete sa svih strana. Sad se upaljuju ponovno motori i zacvile lanci na kotačima tankova. Naša je udarna jedinica na putu te osvaja metar po metar područja. Sigurno su već u neposrednoj blizini neprijateljskih položaja. Već davno ne vidim naše čelične grdosije. Onda odjednom započne orkan! Naše se topništvo javlja, iznad naših glava zazvižde granate. Onda se začuje i štektanje strojnih pušaka! Nalazimo se usred paklene buke. Pale iz svih topovskih cijevi. Nebo se rasvijetlilo od tutnjave topova, od bljeska svijetlećih raketa i topovskih zrna, koja se raspršuju. Uskoro se vraćaju naša oklopljena kola. U svijetlu eksplozija i raketa izgledaju kao kakvi pretpotopni gorostasi. Donose sa sobom ranjenike i zarobljenike. Ostajem još nekoliko sati u bunkeru, dok nije stigla vijest, da smo provalili u jedan engleski bunker. Naši su smjelo napadali neprijatelja. Oklopljena kola i jurišni odredi približili su se do neposredne blizine neprijateljskih položaja, a zaskočenom protivniku nije preostalo drugo, nego da se preda. Opet je pao neprijateljski bunker pred tvrđavom, koja se ubraja među najbolje branjene na svijetu!