Mnogi su sada zabavljeni mislima o zimskom ratu u Rusiji i njegovom daljnjem razvoju. Hoće li se studen na Istoku pokazati saveznicom Sovjeta i protivnicom Nijemaca ? Hoće li zaustaviti njemačke operacije ili će Nijemci i sada naći puta i načina, da pobijede i ovog »generala«. Hoće li se pokretni rat na Istoku idućih mjeseci uslijed zime na nevolju Nijemaca pretvoriti u položajni rat? Kako vidimo ima tu mnogo pitanja u vezi sa zimom, koja se tako brzo pojavila, poprimivši prilično oštre oblike. Odgovori na ta pitanja nisu lagani ni za njemačko vodstvo, ni za njemačke vojske. Posve je naime jasno, da ne predstavlja nikakav probitak njemačke oružane snage, ako bi se operacije uslijed nedaća ruske zime zaustavile. Zato se pita, kako će Nijemci svladavati poteškoće zimskog rata? Ne može se poreći, da su imali stanovitog vremena, da o svemu tome razmišljaju, te da poduzmu odgovarajuće pripreme. Poznavajući ih, sigurni smo, da su i ovdje po svom običaju metodički i temeljito poduzeli sve potrebne mjere. Svakako su njemačko vodstvo i njemačka vojska za vremena računali s krutom ruskom zimom. Možemo predmijevati, da su u svojim računima od početka predvidjeli zimu, kao doba, kad će se njihove operacije i njihovo napredovanje usporiti. Ili su baš zimu predvidjeli kao najpodesnije doba za osvježenje njihovih divizija, za nadoknadu materijala i nadopunu opskrbnih skladišta, te izgradnju pozadinskog ustrojstva. Sovjeti su izgubili svoja najvažnija opskrbna područja, Nijemcima naprotiv stoji danas na raspolaganju skoro čitava Europa, vjerojatno je dakle, da će u ovoj zimi Nijemci manje trpjeti od gladi i zime i manje od nedostataka opskrbe nego li Sovjeti. Inače će se njemački vojnici nakon toliko uspješnog rada nesumnjivo veseliti stanovitom zimskom odmoru, koji će sigurno više koristiti nego li škoditi njihovoj borbenoj snazi. Operacije na Istoku međutim za sada još uopće nisu zastale. I ako je primjerice pred Petrogradom započeo položajni rat, ili bolje rečeno opsada, pobuda je još uvijek u njemačkim rukama i to sa sve većim brojem odmorenih i nadopunjenih divizija. To su dokazali njihovi uspjesi na Krimu, kod Tihvina, te u Doneckom bazenu. I ruska zima ima svojih perioda, koje su podesne za veće operacije prije svega oklopljenih kola, a te su zimske periode često povoljnije od proljeća i jeseni. Iskoristivši te periode, izrabit će Nijemci vjerojatno pokretnost sveg ratnog stroja, a isto tako pružat će im te periode prilike za primjenu operativnih dosjetki i stvaralačkih srtatešklh misli. Prije svega međutim valja računati s čvrstoćom pojedinca među njemačkim vojnicima, koji od nedaća ruske studeni sigurno ne će toliko trpjeti kao u svjetskom ratu. Osobito njemačke planinske čete stekle su zimi u visokom gorju silu praktičnih iskustava, koja su korisno primijenjena u čitavoj njemačkoj vojsci. Osim toga bilo je mlado pokoljenje Njemačke posljednjih desetljeća s tolikim oduševljenjem odano zimskom športu, da je većina vojnika dobro uvježbana u borbi sa snijegom i ledom. Nijemci su u tom pogledu jednako nadmoćni velikoj masi športski nikako treniranih sovjetskih vojnika, kao i Finci. I Nijemci su poput Finaca postali narod skijaša, te će to svoje znanje iskoristiti u zimskom ratu. Tako postoje svi preduvjeti za uspješni nastavak operacija s njemačke strane. I za slučaj najžešće ruske zime ti su preduvjeti posve drugačiji nego 1812., ili u svjetskom ratu. U stanovitom smislu sadašnje prilike podsjećaju tek možda na zimu 1918., kad su Nijemci u veljači započeli svoje napredovanje u unutrašnjost Rusije, provađajući i taj podhvat, ali tada bez ikakve motorizacije i zimsko-športske opskrbe, ipak s potpunim uspjehom.