Tko je ikada s Amerikancima govorio o političkim pitanjima, vrlo dobro zna, s kojom gorljivosti govore na Dalekom Istoku i o svojoj vlastitoj politici na Tihom Oceanu. Sjedinjene Države se i u tom prostoru uvijek tjerale zavojevačku politiku. Kada je bila riječ o Dalekom Istoku, prije svega se je mislilo na Japan, kojega su htjeli istisnuti iz njegovog vlastitog životnog prostora. Sjedinjene su se Države dakako u prvom redu zanimale za ogromnu Kinu i za velike gospodarske mogućnosti, koje ona pruža. A tu im je stajao sa putu Japan. Sjedinjene Države i Velika Britanija postigle su prevladajući položaj na Dalekom Istoku, koji su si htjele osigurati za vječna vremena. U tu svrhu zaključili su sporazum devet sila na Pacifiku, koji je trebao osigurati njihovu prevlast. Međutim Japan nije mogao više podnašati plutokratsku politiku, koja ga je gospodarski pritiskivala u njegovom vlastitom veliko-azijskom prostoru. Mladi japanski narod digao se odlučno protiv koristnika statusquoa. U posljednje vrijeme bijesnio je gospodarski rat Sjedinjenih Država, Britanskog imperija, Kine i Nizozemske Indije protiv Japana u takvom opsegu, da se je morala očekivati katastrofa. Washington je stavio Tokio na najtežu kušnju! Anglosaksonske sile imale su jedinu želju, da kineski rat prošire u beskonačnost i da time toliko oslabe Japan, da ga onesposobe za veliku odlučnu i povijestnu borbu protiv njegovih glavnih neprijatelja na Pacifiku. Po namjerama Londona i Washingtona nije smio izbiti rat na Pacifiku prije, nego što bi biia dobivena bitka na Atlantiku. Ali dogodilo se baš obratno. Japan je potpuno dorastao položaju i njegovi su državnici uvijek naglašavali, da njihov veliki narod ima u Istočnoj Aziji preuzeti onu vodeću ulogu, koju ima Njemačka i Italija u Europi, kad bude pobjeda mladih naroda nad starim trulim svijetom plutokracije i boljševizma potpuna. Kineski rat nije nipošto oslabio Japan. Taj rat bio je samo uvod u teškoj borbi Japana, da si osigura životni prostor, i da se oslobodi od vječnog pritiska anglosaksonskih sila. Japan se je odlučno branio od sve većeg gospodarskog pritiska. Slijedio je dosljedno vanjsko-političke smjernice, koji su mu ratni huškači demokracija sami nametnuli i podsjećao ih je stalno na suradnju u Trojnom Paktu. Već dugo vremena radi japansko gospodarstvo kao u ratu. Njegovo upravljano gospodarstvo razvija se strogo po desetgodišnjem nacrtu. Od velikog značenja je također i gospodarska suradnja Mandžukua, narodne kineske vlade Vangčingveja i Indokine. Tokio izjavljuje mirno i odlučno, da ne će odustati od opravdanog zahtjeva za vodstvom u Istočnoj Aziji. U Japanu su uvjereni, da za Anglosase znači rat na Pacifiku neizmjerno više poteškoća, nego li prednosti. U pomorskom ratu na Tihom oceanu treba računati s mnogo bržim japanskim ratnim brodovima i s njihovim mnogo bližim uporištima. U Washingtonu su sigurno razočarani, da je njihovo stalno izazivanje izazvalo ovaj za njih preuranjeni rat na Pacifiku. Međutim kao u Europi, tako i na Dalekom Istoku ležala je pobuda u rukama mladog Japanskog naroda, koji se bori u svom životnom prostoru za bolji i pravedniji poredak.