Kad je Japan u drugoj polovici prošlog stoljeća otvorio svoja vrata europskom uplivu, bili su njemački časnici, u prvom redu general Meckel, pozvani, da pomognu kod izgradnja vojsko novog Japana. Stara slavna vojnička kasta Samuraja dala je okvir časničkom zboru, a žilavo samoprijegorno seljaštvo vojnicima. Zakoni časti Samuraja postali su zajedničkim blagom čitave oružane snage, cijelog japanskog naroda. Njihovi su temelji žarko domoljublje, nepokolebljiva vjera u božansku misiju naroda, i bezgranična vjernost vladarskom domu. Vlastiti probitak mora ustuknuti preo obitelji, obitelj pred plemenom, pleme pred narodnom cjelinom. S Azijatima svojstvenim podcjenjivanjem smrti Japanci rado žrtvuju vlastiti život, ako to traži dobrobit zajednice. Japanska časnička žena, koja je dragovoljno pošla u smrt, kod joj je muž morao krenuti u rat, da ga obiteljske brige ne bi spriječavale u vršenju svojih domoljubnih i vojničkih dužnosti, nije osamljen. Željezna samostega, bezobzirna provedba dobivenih zapovijedi, radosno podnašanje i najvećih tegoba i boli daljnje su posljedice ovakvog shvaćanja života. Taj se duh u Japancima odgaja od najranije mladosti kroz pučku školu pa sve do visokih škola. Usporedo s tim odvija se tjelesni odgoj sinova ovog otočnog naroda. Sva zrelija godišta učenika dobivaju temeljitu predvojničku izobrazbu. Svakom se Japancu ucjepljuje svijest, da služi narodu kad služi vojsku, i da ni jedna žrtva nije teška, ako se podnosi za jačanje obrambene snage Japana. Za vrijeme pak svoje djelatne vojničke službe Japanac postaje izvrstan vojnik, koji samostalno misli i nastupa, a savršeno barata savremenim oružjem. Hlada japanska oružana snaga imala je u kratko doba svog postojanja izdašne prilike, da dokaže svoju nutarnju vrijednost. Razmjerno najlakša bila je zadaća, koju je imala riješiti u kinesko-japanskom ratu 1894.—95. Ipak i taj rat predstavljao je priličnu kušnju za vojsku, koja je tek nastajala, pogotovo zadaća da u prekomorskom ratu potuče brojčano jačeg protivnika. Tim bolnije dojmilo se onda čitavog naroda, kada se u mirovnom ugovoru pod utjecajem europskih sila morao odreći najvećeg dijela svoje pobjede. Ovaj prvi tek djelomičan uspjeh, međutim, znatno je zasjenjen djelima japanske vojske u rusko-japanskom ratu, deset godina kasnije. Na kopnu i na moru, u pokretnom i u položajnom ratu, pokazao se japanski vojnik u pogledu borbenog duha, spreme i opreme, u znanju baratanja oružjem, daleko nadmoćnim svom ruskom protivniku. U bitkama na rijeci Jalu, kod Liaujanga, na rijeci Šao i pred Mukdenom osvojila je vojske, a u bitci kod Čušime mornarica, a obje zajedno kod opsade i juriša na tvrđavu Port Arthur, besmrtne lovorike. JAPAN JE SPREMNIJI ZA RAT NEGO ŠTO JE TO IKAD BIO Japanska oružana snaga prije rata s Anglosasima bila je već četiri godine u borbi protiv buntovničke Čang-Kaj-šekove Kine. To je borba protiv brojčano nadmoćnog protivnika na golemom prostoru. Ipak je osvojila čitavo kinesko obalno područje, za rat važne pokrajine na sjeveru i jugu, te zemlje duž obih glavnih životnih žila-kucavica Kine, Žute rijeke i Jangcea, spojivši sve to pod vladom nacionalne Kine. Stari junački duh japanske vojske očitovao se pred cijelim svijetom u kineskom ratu, da sad stiče novu slavu protiv američkih i britanskih zavojevača. U ratu protiv kineskih buntovnika, japanski opkopari prodrli su sa svojim eksplozivom tako daleko u žičane zapreke tvrđave Vusung da su zajedno s njom odletjeli u zrak. Japanski zrakoplovci, prisiljeni da se spuštaju usred kineskih četa, uspjeli su hladnokrvno izazvati eksploziju tereta bombi, koji su sobom nosili tako promišljeno i istodobno, da su u komade rastrgnuti ne samo oni i zrakoplov, s kojim su se spuštali, nego i svi Kinezi u okrugu od 200 metara, koji su se približili da ih zarobe. Japanska je vojska danas, oslanjajući se na svoje ratno iskustvo, spremnija na borbu nego ikada. Ne raspolažemo podatcima o njenoj trenutnoj brojčanoj snazi, međutim je sigurno, da doknada ljudskog materijala, zahvajujući zdravoj narodnoj snazi zemlje, ne će nikad biti iscrpljena, već obzirom na stalni porast pučanstva. Opskrba oružjem te vojske odgovara u svakom pogledu zahtjevima sadašnjice, a motorizacija je u stalnom razvitku. Povrh toga izgradio, je Japan ratni veleobrt, koji udovoljava svim potrebama vojske u pogledu oružja, streljiva i ratnog materijala, od automatskog samokresa do najteže oklopnjače. Stanovitu brigu zadaje svakako opskrba sirovinama, jer je otočje u pogledu niza za rat važnih sirovina upućeno na dovoz iz inozemstva. Vlada je međutim mudrim stvaranjem zaliha i iskorišćavanjem savremenih znanstvenih načina u dobivanju doknadnih tvari do krajnjih granica mogućnosti predusrela i oVU opasnost. Pojačanjem poljoprivredne proizvodnje zemlje proširila je prilično tijesnu osnovu samoopskrbu zemlje, dok je u Koreji, Mandžuriji i okupiranoj Kini osigurala nove izvore sirovina. Japanska mornarica, kao najjača pomorska sila istočno-azijskih voda je jamstvo, da će sve prometne veze biti osigurane. Osim toga raspolaže kod svih napadačkih i obrambenih operacija prednošću bliskih dobro opskrbljenih uporišta, dok njezini anglosaski protivnici moraju prevaliti stotine i tisuće milja, dok se mogu približiti japanskom životnom prostoru. Teško je ocijeniti odnos snaga japanske prema anglosaskoj mornarici, jer se mora prije svega uzeti u obzir činjenica, koji će dijelovi britanskih, odnosno američkih pomorskih snaga biti raspoloživi u istočnoazijskim odnosno pacifičkim vodama. Samo po sebi međutim, u pogledu broja jedinica japanska je mornarica svakako ravnopravna američkoj. »Kovdo« — carev put, to je lozinka, koju Japan slijedi i u ovom novom ratu. Tim junačkim putem krenuo je Japan, da narode Azije oslobodi tutorstva stranih velesila, te da ih vodi u vlastitu, političku i uljudbenu samostalnost. »Kovdo« je prema izreci jednog japanskog generala »put, koji mu nameće moralnu obvezu, da nastupi prema svim silama, koliko god one bile jake, koje poput anglosaskih, gaze političke i moralne zasade, koje je Japanu propisao njegov car«.