Prvi upravo grandiozni uspjesi Japana u ratu protiv Sjedinjenih Država izazvali sU po čitavom svijetu veliko iznenađenje, a kod prijatelja junačkog japanskog naroda pravo oduševljenje. Naskoro poslije proglašenja ratnog stanja pretrpjele su USA na Havajima težak udarac čiju strategijsku vrijednost možemo mirne duše usporediti s vrijednošću izgubljene bitke. Japansko je zrakoplovstvo iznenadnim velikim udarom, izvršenim, kako izgleda, samo uz pomoć podmornica posebnog tipa, obasipalo tučom torpeda i bombi najveće uporište ratno mornarice USA na Tihom Oceanu, ratnu luku Pearl Harbour na Havajima. Tek sada je japanska agencija Domei objavila senzacionalni izvještaj pomorskog odjela vrhovnog zapovjedništva japanskih oružanih snaga, u kojem otkriva na temelju konstatacija pomorske obavještajne službe i zračnih snimaka sav opseg katastrofe, koja je stigla američko ratno brodovlje i zrakoplovstvo na Havajima. Po tom autentičnom izvještaju potopili sa Japanci ništa manje nego pet bojnih brodova najveće tonaže (dreadnought), dva velika krstaša, dva mala krstaša i dva razarača, a oštetili su teško tri daljnja velika krstaša i pet manjih krstaša. Osim toga je tom prilikom bilo uništeno najvećim dijelom na zemlji 450 zrakoplova. Japanski gubitci bili su razmjerno neznatni: 29 zrakoplova i pet podmornica posebnog tipa. Do takvih vanrednih uspjeha došlo je navodno djelovanjem tzv. smrtonosnih torpednih krilaša, koji su se srušili na ratne brodove, i živih torpeda, koji se najvećom sigurnošću lansiraju na neprijateljski brod. U obadva slučaja je sigurno već unaprijed, da je posada izgubljena. Washingtonska vlada još nije imala smjelosti, da točno objavi opseg gubitaka. Samo je maknut sa svog položaja zapovjednik američkog brodovlja na Pacifiku admiral Kimmel, kao i zapovjednik na Havajima general Shorts. Vjerovatno će biti krivci stavljeni pred ratni sud. Posljednji službeni podatci o stanju američkog naoružanja doista pokazuju, da je vlada u Washingtonu odredila dug rok, da se spremi na veliki vojnički pothvat, u očitom uvjerenju, da će kroz to vrijeme moći svojim prijetnjama i izazivanjima držati na uzdi svoje protivnike, da im tek onda, kad bi bila posve naoružana, zada konačni udarac. Tako je nedavno novinska agencija United Press objavila službene podatke o stanju američkog naoružanja. Ti podatci pokazuju doduše, da je kopnena vojska USA tokom prošle godina porasla na 1,345.000 ljudi, međutim, ovom brojčanom porastu nikako ne odgovara i razmjerno poboljšanje kakvoće te vojske. Tako sa u tom izvještaju kaže, da je još uvijek osjetljiv manjak modernog topništva, te da se izobrazba vojske vrši tek oružjem, koje potiče još iz prošlog svjetskog rata. Treba se samo sjetiti, da je i u bivšoj poljskoj vojsci prevladavalo oružje iz prošlog rata, koje nipošto nije dovoljno za suvremeno ratovanje, pa je među ostalim i to jedan od uzroka nagle propasti Poljske. Američka vojska nema za sada ni oklopljenih jedinica. Obećano je doduše, da će u najskorije vrijeme biti ustrojene četiri oklopljene divizije svaka sa 11.000 ljudi. Međutim, samim postrojenjem ovakovih divizija, koje iziskuju veliku mjeru tehničke naobrazbe i iskustva stručnog osoblja, još nije stvorena i borbena sposobnost, bez obzira na to, da najprije mora početi serijska proizvodnja oklopljenih kola, koja se također ne mogu stvoriti na brzu ruku. LINDBERGH TVRDI DA NJEMAČKA PROIZVODI ZA MJESEC DANA VIŠE KRILAŠA NEGO USA ZA CIJELU GODINU Što se zrakoplova tiče, navedeno je u tom izvještaju, da USA sada raspolažu sa 6000 zrakoplova, prema 2800 prošle godine. Zrakoplov-stvo mornarice raspolaže sa 3476 strojeva, prema 2171 prošle godine. Zanimljivo je, da se u tom izvještaju priznaje, da se kod tih zrakoplova većinom radi o takovim krilašima, koji većinom nisu podesni za borbenu upotrebu. Vojska raspolaže sa 8500 pilota, a mornarica sa 4500, prema 2900 u prošloj godini. S tim u vezi moramo podsjetiti na izjavu američkog narodnog junaka pukovnika Lindbergha, koji je rekao, da njemački veleobrt za mjesec dana proizvodi više zrakoplova, a napose modernih bombardera, nego li USA za čitavu godinu dana. Usporedne brojke u pogledu američke mornarice odnose se također više na budućnost nego na sadašnjost. Amerika još davno nije postigla svoj cilj stvaranja mornarice, koja bi mogla zavladati u oba Oceana, Minule godine je broj ratnih brodova odstupanjem engleskoj mornarici pao od 394 na 334 jedinice. To je uzrok odlučnog odbijanja američkog ministarstva mornarice, da Engleskoj ustupi daljnje razarače ili druge jedinice. U izvještaju se priznaje, da su u brojčano tako jakoj američkoj mornarici zapravo samo dva zaista moderna bojna broda od 35 tisuća tona, koja u svakom pogledu odgovaraju savremenim zahtjevima. Od najmodernijih ratnih brodova raspolaže još s 24 savremena razarača i 8 novih podmornica. Nasuprot tome realnom stanju izlaže se u tom izvještaju doista impozantan nacrt novogradnji ratnih brodova. Tako bi do 1946. imala stupiti u službu 4 bojna broda od po 58.000 tona, te 6 bojnih krstaša od 25.000 do 45.000 tona. Kako dakle vidimo, radi se kod opisivanja ratnog potencijala USA većinom samo o proročanstvima, koja imadu više svrhu, da djeluju u smislu američke promičbe, nego li da budu podloga realnog prosuđivanja za ishod rata u Tihom Oceanu, koji je za Sjedinjene Države tako tragično započeo.