Dugi niz godina borili su se boljševici u Sovjetskom savezu s nečovječnim zločinstvima protiv seljačtva, kako bi ga fizički posve uništili. Vlastodržci su iz Kremlja službeno postavili smjernice protuseljačke politike. Lenjin je rekao: “U malenim seljačkim gospodarstvima leži najveća opasnost za komunistički ideal”. U nekim novinama crvene vojske pisalo je i ovo: “Politici podpunog odstranjenja seljaka odgovara politika uništenja kapitalističkih elemenata.” Ovakvo je mišljenje bilo temelj za rad boljševika protiv najzdravijeg narodnog elementa - seljačtva. Ovaj je duh značajan za poljodjelsku politiku Sovjetskog saveza. Nema boljeg dokaza, kako je ova politika strana ruskom narodu, nego to, što se po boljševičkoj ideologiji Marха, Lenjina, Staljina, Kaganovića i ostalih provađa uništenje seljačtva u zemlji, u kojoj se stanovničtvo sastoji od 90% seljaka, koji žive na zemlji i od zemlje. Pravi cilj ovakve protuseljačke politike postaje odmah jasan, kad se zna, da su to židovi, koji ovu ideologiju promiču i izvršavaju. Boljševici su počeli borbu protiv seljačtva po izrađenom nacrtu. Počela je borba grada protiv sela. Naoružane su komunističke rulje dolazile u sela, kako bi oduzimale živežne namirnice, kojih seljaci nisu više htjeli u dovoljnoj mjeri donositi u grad. Na taj je način seljak ostao bez sredstava za vlastiti život. Boljševici su odmah poslije žetve odnieli seljacima žitarice, a čitave su godine neprestano dolazili i odvlačili blago i meso. Seljačtvo je na ovu pljačku boljševika odgovorilo strpljivom oporbom, koja je imala za posljedicu smanjenje proizvodnje. Zbog toga su boljševici pokušali provesti u ožujku 1921. novu gospodarsku politiku (NEP), kojom se je htjelo dotle bezpravnog seljaka privesti opet radu. KAKO SU STRADALI BOLJI SELJAČKI GOSPODARI Međutim je bila misao o međusobnoj borbi družtvovnih razreda važnija od pravilne gospodarske politike, koja bi svima koristila. Pomoću nove gospodarske politike zaista se povećala površina, koju su seljaci obrađivali, za preko 80%. Razlog je tome bio taj, što su seljaci mogli zadržati za sebe svoje proizvode. Međutim ovakvo stanje nije dugo potrajalo, jer su 1928. godine boljševici držali, da je došao čas konačnog obračuna sa seljacima. Postavljen je prvi 5-godišnji nacrt spojen s prisilnim kolektiviranjem. Trgovina na selu, koja se razvila za vrieme “Nepa”, stavljena je pod državni monopol, kako bi boljševici dobili potreban novac za provađanje svoje politike. Uz to su još povećani porezi. Stanovničtvo je na selu zapostavljeno i u političkom pogledu prema građanima. Po novom je izbornom zakonu od 1928. godine glas radnika iz veleobrta vriedio kao glasovi od pet seljaka. Svaki je “kulak”, bolji seljački gospodar, koji je na svojoj zemlji zaposlio dvije strane osobe, bio proglašen “kapitalistom” i “neprijateljem naroda”. S takvim su kulakom boljševici brzo obračunali. Mnogo je tisuća i tisuća kulaka, koji su bili na putu boljševicima, poslano u zatočenje zajedno s njihovim obiteljima, a mnogi su i ubijeni. Ostali su se morali podvrgnuti nalogu Staljina i raditi u kolektivnim gospodarstvima, koja stoje pod nadzorom države. Sve je postalo zajedničko vlasničtvo, a privatno vlasničtvo nije više postojalo. PROGONJENO SELJAČTVO JE PALO ZA 15% Novim su mjerama boljševici nastavili progon seljaka.. U kolovozu 1932 izašao je poznati nečovječni zakon, koji je proglasio, da se potrošnja vlastite žetve smatra pljačkom i kažnjava smrću. Seljak je tako pod vladom boljševika težko stradavao. Ubijali su ga, tjerali na prisilni rad u sjeverne ili sibirske krajeve, ili je morao postati pravi rob boljševika. Odgovornost za ovakvu politiku prisilnog kolektiviziranja snose uz Staljina tri židova - Kaganović, Bauman i Jagoda. Jagoda je poznat zbog izjave: “Kugla je najbolje sredstvo protiv seljaka.” Zanimljivo je, da je u vrieme, dok je seljačtvo osiromašilo i gladovalo, grad osjetljivo rastao u pogledu broja stanovničtva, premda radnik u veleobrtu nije našao boljeg života. Broj je seljačtva pao u Sovjetskom savezu od 82,1% u godini 1926. na 67,2% u godini 1939. Kad se ukupno pogleda ova najveća borba u svjetskoj poviesti protiv seljačtva jedne velike zemlje, tad upada u oči ne samo strahoviti broj ubojstava i pljačke, već i velika brutalnost, kojom su boljševici provađali nacrte za uništenje seljačtva. Međutim će upravo na tome, na uništavanju seljačtva, propasti židovski Sovjetski savez!