Protestu Moskve ne bi bila bugarska javnost pripisala nikakve važnosti, nego li to spada direktnoj akciji, koja je učinjena iz potrebe, da se nešto učini za izgubljeni prestiž, kad taj korak od dvojbene diplomatske važnosti ne bi bio popraćen činima, kojima ss ne može pridati časni naslov »vojnički«. Jer brutalni zračni napadaj na neke bugarske sjeverne gradove sa strane crvenih zrakoplovaca i zarobljivanje padobranaca izazvalo je u zemlji duboko ogorčenje, te nije ni etreana polemika Moskve ni bombardiranje u stanju, da bugarsku odvede s njena puta. Vrijeme, kada je boljševizam mogao operirati sa šećerom i bičem, pripada prošlosti. »Šećer« je izgubio privlačivu svoju silu, kao što je i »bič« izgubio sposobnost da plaši. Tvrdnje sovjetske su odveć nezgrapne i previše prozirne, a da bi se moglo smatrati nečim drugim do li bijednim pokušajem, da pomute bugarsko-tursko i tursko-njemačke odnose i tako odvrate ili uspore propast, koja neminovno prijeti Rusiji. Bugarska zna predobro, da njemačko zrakoplovstvo imade na ruskom tlu, osvojenom od saveznika, dosta baza na raspolaganju, i razvitak trgovačkih pregovora s Turskom dokazuje bjelodano, kako su lažne sve nade, da se ta zemlja dovede u protimbu s Osovinom. To su činjenice, koje se ne dadu otjerati iz svijeta sovjetskom i plutokratskom promičbom laži, a ove su cijelom bugarskom narodu dobro poznate. Zato bugarska trijezno prosuđuje položaj i bavi se važnijim zadaćama, u prvom redu svojom nutarnjom izgradnjom. Povodom »dana zemlje« dne 14. rujna poduzela je vlada veliku promičbenu akciju radi ispitivanja važnih nutarnjih i vanjskih problema. Politički ljudi putuju zemljom, te u predavanjima i skupštinama predočuju narodu političke smjernice. Napori za unutarnjom izgradnjom određeni su u velikim razmjerima i na duge rokove. Najbolje se to vidi u pitanju elektrifikacije, gdje proračun iznosi 2 milijarde leva, a trošit će se godišnje kroz 20 godina po 100 milijuna. Na području cestogradnja u prvom će se redu nastojati poboljšati dosađanje cestovne mreže. Čitavo narodno gospodarstvo imalo bi biti reformirano. Ne radi se samo o osiguranju vlastitih potreba, nego i produkciji za izvoz, što je neizbježivo za bugarsku, koja je kao agrarna zemlja upućena na uvoz drugih proizvoda. Poljoprivredna kriza od 1929. do 1932. pokazala je jasno, do oslobađanja agrarna politika nije zadovoljavala. Poteškoće su u tome pogledu mnoge i raznolike nedovoljno obrazovanje bugarskog seljaka, uslijed kojega on ne upotrebljava moderne poljoprivredne metode, slabe prometne veze, koje oteščavaju dovoz proizvoda na tržište sve je to rodilo lošim posljedicama, koje treba sada odstraniti. Pristajući sada uz bok Njemačkoj, ugledala se Bugarska u njezino dirigirano gospodarstvo, samo što sa ta kova temeljita preobrazba može samo postepeno provesti u zemlji, kao što je Bugarska. Prije toga je potrebno, da se ostvare svi nužni pred uvjeti. Veliki radovi za navodnjavanja predviđeni su u svoti od 45 milijima leva, a bit će izvršeni kroz pet godina. Sastavljeno ja privredno vijeće, kojemu je zakon dao sve potrebna ovlasti, da može svoju zadaću oko izgradnje gospodarstva potpuno izvesti. Osim ovoga ima još mnogo toga, gdje je potreban rad, ali Bugarska će ugledajući se u svoje uzore, izvršiti svoju zadaću usprkos pokušajima, koji nastoje, kako bi je odveli sa puta njezinoga zdravog razvitka.