Već prije pobjedonosnog zaključka najveće bitke za uništavanje istočno od Kijeva, nalazio se čitav dio Ukrajine zapadno od Dnjepra u njemačkim rukama. Značenje ovog područja označuje Krivojrog i Nikopol, bogata rudarska središta. Sovjetski je veleobrt željeza u Ukrajini gubitkom ovih područja odlučno pogođen. Još ostaju vrlo značajne veleobrtne središnjice kao Harkov, Staljinovo i Mariupol pod vlašću Sovjeta. Međutim sada, nakon potpunog uništenja četiriju sovjetskih vojski sjajnom pobjedom njemačkog oružja, čitavo će ovo područje biti za boljševike izgubljeno. Kakvu vojno-gospodarsku važnost ima ovo područje vidi se iz tamošnjeg veleobrta ugljena i željeza, kao i iz značenja polpoprivrede. KIČMA SOVJETSKOG VELEOBRTA NAORUŽANJA IZGUBLJENA Osobito značenje Ukrajine za opskrbljivanje sovjetskog veleobrta željeza sirovinama izlazi iz sudjelovanja ovog područja na ukupnoj sovjetskoj proizvodnji ugljena i sirovog željeza. Skoro dvije trećine (59 po sto) ukupne količine ugljena, koja se dobiva u Sovjetskom Savezu, odpada na područje Donjeca. U odnosu prema Ukrajini ostala područja za dobivanje ugljena igraju podređenu ulogu, tako se n.pr. u području Moskve dobiva samo 6 po sto, u području Kucnecka 14 po sto, a na ostalim područjima 21 po sto ugljena. Kičma je sovjetske opskrbe ugljenom baš područje Donjeca, koje je sada u zajednici s Krimoin u pogledu dobivanja sirovog željeza. Na ovo područje odpada ništa manje od 65 po sto proizvodnje sovjetskog sirovog željeza. Doduše je sudjelovanje ovog područja u proizvodnji prema prilikama prije 1941. god. smanjeno. Tada je ovo područje davalo čak 87 po sto ugljena i 74 po sto sirovog željeza. Ipak značenje Ukrajine ostaje i dalje kao temelj ukupnog sovjetskog veleobrta za naoružanje. Bitno je značenje Ukrajine u pogledu vojno-gospodarskom doduše tokom sovjetske vladavine smanjeno za nekoliko postotaka, ali nije ipak jače pogođeno. Uređenjem novih veleobrtnih poduzeća na UraJu i zapadnoj Sibiriji htjeli su Sovjeti osnovati nove središnjice za naoružanje, što je moguće dalje od granice. Bezobzirnom su upotrebom ljudi i glavnica u tim područjima nastala nova poduzeća, ali im u isto vrijeme nije osiguran organski razvitak. Zato je bilo potrebno prije svega uključivanje ovih neobično velikih prostora u prometnu mrežu, koja je preduvjet za ispunjenje takovih nacrta. I ŽITNICA EUROPE IZGUBLJENA Preko tri četvrtine ukrajinskog pučanstva uposleno je i živi od poljoprivrede. Plodno tlo, poznato kao područje zemlje crnice, uz neobično povoljnu klimu, učinilo je davno prije prvog svjetskog rata od Ukrajine žitnicu Europe. Gospodarska snaga Ukrajine nije također tekovina ovog stoljeća. Već u 17. stoljeću izvažala je Ukrajina velike količine poljoprivrednih proizvoda preko Danziga i Konigsberga u zapadnu Europu. Ovo se poljoprivredno područje u 19. i početkom ovog stoljeća intenziviralo. Posljednjih je godina prije ovoga rata iz Ukrajine izveženo prosječno 8 milijuna tona žitarica. Među izvoznim proizvodima bila je pšenica i kukuruz na prvom mjestu, a uz to i šećerna repa, vino, duhan i sve vrsti povrća i voća. I stočarstvo je Ukrajine bilo vrlo značajno. 1933. iznosio je ukupan broj stoke 3,5 milijuna konja, 5.6 milijuna svinja, 4,4 milijuna goveda i 6,9 milijuna ovaca. U odnosu prema prilikama prvog svjetskog rata pokazuju ove brojke, da je broj konja spao za 3,5 milijuna, svinja za 2, ovaca za 3, a goveda za više od 5 milijuna grla. Ovaj nazadak je posljedica prisilnog seoskog kolektiviziranja, kojeg su boljševici proveli u Ukrajini. Ove činjenice dokazuju, da su upravo u poljoprivredi moguće vrlo opsežne mjere u pogledu intenziviranja. Mjere sovjetske poljoprivrede nisu bile prikladne za dobivanje povoljnog prinosa po hektaru. Ukrajina je bila za carističke Rusije ne samo žitnica, već i najvažnije područje izvoza mesa, mlijeka i maslaca. Gubitkom Ukrajine došla je težak položaj i opskrba Sovjetskog Saveza sa soli. Solane su u Katerinoslavu i Harkovu, gdje se dobiva kamena sol, opskrbljivale čitav Savez. Naslage su soli, vrlo velike, te iznose kod Brjanska 104 m., a kod Slavjanska 30 m., tc se može računati s iskorišćavanjem na stoljeća. Na Krimu su na četiri mjesta ustanovljeni izvori nafte. Područje nafte, koje leži na krajnjem istoku Ukrajine, slijedi po svom značenju onome kod Bakua. U Ukrajini se dobaviju јоš fosfat, kaolin i grafit.