Odkada su počele borbe na istoku, ustanovljeno je u više nego stotinu slučajeva, da sovjetska vojska postupa s njemačkim ratnim zarobljenicima upravo na barbarski način. Već sami suhoparni zapisnici, kao i podatci sudova i vojničkih službenih krugova, koji imadu istražiti boljševičke grozote, pružaju nam uzbudljiv prizor počinjenih krvolostva. činjenica, da je Sovjetski Savez tek nedavno pristupio ženevskoj konvenciji od god. 1864., pravo je ruglo, ako se uoče sve dokazane grozote, što ih boljševici čine protiv njemačkih vojnika! Ovaj međunarodni ugovor, koji je više puta obnovljen i dotjeran zadnji puta 1929. prepisuje mnogo bolji postupak s ranjenicima i bolesnicima u vojsci i zarobljeništvu i priznat je u cijelom uljudbenom svijetu. Neka govori samo nekoliko stašnih činjenica, koje se svaki mogu nadopuniti s novima: 6. srpnja naišao je jedan zdravstveni odio 2. satnije jednog odjela njemačkih opkopljenih lovaca u šumi kod Mitkiskesa na 14 nestalih vojnika, koji su ondje u močvari bili zakopani, a da im grobovi nisu bili označeni. Svima su bile ruke vezane na leđima, a Iješine su bile tako iznakažene, da se identitet nije mogao ustanoviti. Po liječničkom nalazu je najmanje njih devet palo u boljševičko zarobljeništvo, te su ih boljševici onda tako mrcvarili, đa je morala nastupiti smrt pod strašnim okolnostima. Jedan dočasnik bio je davljen i još živ zakopan, jedan drugi bio je smrtno ranjen ubodom od lopate u prsa. Glavo četvorice vojnika bile su sasma razmrskane. Jednom vojniku manjkala je čeljust, rugom je probodena glava s nekim drugim, oštrim predmetom upravo kroz oči, trećem je lubanja potpuno razmrskana. Veći dio Iješina imao je ubode bajunetom. Mnogima su ruke slomljene. Na istom mjestu našao je isti zdravstveni odio još jednog vojnika, kojemu su boljševici njegovu vlastitu bajunetu do drška zabili stražnji dio tijela, i koji je uslijed toga umro od gubitka krvi. Jedan je opet vojnik bio vezan o stablo, a njegova lubanja razmrskana sjekirom. NIJEMCE UBIJAJU, JER NEMAJU MOGUĆNOSTI ODPREMITI IH U POZADINU Dana 26. lipnja zarobljeno je više ranjenika jedne pješačke pukovnije kod Bialystoka od boljševika 19 je ovih ranjenika kasnije ubijeno. Po izkazu zaprisegnutih svjedoka oduzeti su im svi skupocijeni predmeti, jednom poručniku dapače I čizme i čarape. Mnogi su iznaka ženi ubodi u leđa, metci u raznim dijelovima tijela, razmrskane glave, i u dva slučaja izbodene oči i odrezana uha. Dana 20. lipnja zapali su na cesti Rovno—Luk ranjenici II. bataljuna jedne pješačke pukovnije, koji viče nisu mogli dalje, i nekoliko neranjenih vojnika, u sovjetsko zarobljeništvo. Ranjenici su odmah strijeljani ili usmrćeni kundacima i bajunetima. Ostali su predbježno samo opljačkani, na što su dobili zapovjed I da skinu čitavu svoju opremu, bluze, košulju i čizme. Tko je ovu zapovjed polagano izvršavao, bio je odmah ubijen. Goli zarobljenici su nakon toga odvedeni na jedno polje, ovdje su dočasnici odijeljeni od ostalih i vezani. Jedan sovjetski častnik politički povjerenik održao je govor pred drugim častnicima i ustrijeli tada trojicu zarobljenika. Sade je uslijedila divlja pucnjava na sva zarobljenike. Nekolicini je uspjelo da pobjegnu i da se probiju da njemačkih četa. No većina zarobljenika je postrijeljana. Kod pregledavanja mjesta ovog zločina nađeno je preko sto Iješina. 28. lipnja zaustavili su sovjetski vojnici na cesti Stolpce—Baranowiczi jednu kolonu od 8 njemačkih zdravstvenih samovoza, koji su bili jasno označeni crvenim križom, a osim toga nosili su sa strane zastavu crvenog križa. Bolješevici su otvori odmah vatru iz strojnih pušaka, bacali su ručne granate na kolonu, doli nisu svi samovozi gorili. U unutrašnjosti kola bilo je ponajviše tešte ranjenih vojnika. Jednom razvodnite zdravstvenog osoblja i dvojici lako ranjenih uspjelo je pobjeći u polja raži. Više sovjetskih vojnika, koje pohvatala jedna njemačka konjanička divizija, priznalo je, da se sa boljševicima zarobljeni Nijemci poubijaju jer nema mogućnosti, »da ih se premi u pozadinu«!. 4. srpnja odrezali su sovjeti vojnici kod Stameriene jednom njemačkom razvodniku, nakon što ga ranili i uhvatili, spolne organe iznakazili ga po cijelom tijelu izboli mu jedno oko. Konačno su ga ubili s kundacima. U pismu, što ga jedan sovjeti vojnik šalje svojoj ženi, čitamo »Uspjelo nam je razoriti jedan (njemački) tank. Pri tome smo zarobi tri vojnika, no odmah smo ih postrijeljali«. Ovim izvadcima iz službenih saopćenja suvišan je svaki komentar. Otkrivaju nam samo neophodnu nuždu zajedničke europske borbe protiv boljševizma koji je sam svoje nosioce stavio van ljudskog društva!