Već je dugo vremena bilo opaženo, da London i Moskva spremaju napadaj na Iran. Kao razlog su navađali tobožnji boravak tri do pet tisuća Niemaca, koji bi se u Iranu nalazili i djelovali kao “peta kolona”. Jasno je bilo, da se ovdje radi samo o običnoj prevari. O tom se izjasnila i teheranska vlada, koja je više puta ponovila izjavu, da se u Iranu nalazi samo 780 Niemaca. Ovi Niemci rade kao stručnjaci, koji se ne mogu zamieniti, a međutim se broj Niemaca od početka rata na iztoku nije niukojem pogledu povećao. Potrebno je ustanoviti, da je i sam američki ministar vanjskih poslova Hull izjavio, s obzirom na ovu izjavu iranske vlade, da se ta izjava podpuno poklapa s američkim informacijama. Razumljivo je, da se Englezima i boljševicima nije radilo o šačici Niemaca, koji su zaposleni na velikom području vladavine perzijskog šaha već o stvaranju mosta između područja na Blizkom Iztoku, kojim vladaju Englezi, iz sovjetskih predjela na Kavkazu. Nekoliko sati prije ulazka neprijateljskih četa u Iran, britanski je krugoval u svom tjednom pregledu odkrio, da je Englezka stavila upit Teheranu, da li će Iranska vlada dozvoliti prevoz ratnog materijala u Sovjetski savez. Na ovaj je upit teheranska vlada odgovorila niečno i odbila ga. Izvjestitelj je englezkog krugovala dodao, da će sada, po svoj prilici, englezke čete zauzeti Iran, kako bi se time otvorio put za Engleze, kojim će moći obskrbljivati Sovjetski savez. Ako se k tomu još doda, da je u posljednje vrieme Roosevelt poduzeo različite mjere, kako bi omogućio veće pošiljke oružja u Perzijski zaljev, to su jasni razlozi englezkog i sovjetskog napadaja na ovu neutralnu zemlju, koja nikad nije dala povoda ovakovom nasrtaju. Sovjeti su u dosadašnjem ratu bili svuda tučeni od hrabre njemačke vojske. Izgubili su strahovite količine ratnog materijala i nisu nikako u stanju ovih gubitaka nadoknaditi. To je za njih tim teže, jer su izgubili važna područja, na kojima je bio razvijen njihov ratni veleobrt, a uz to njemačko napredovanje stalno ugrožava daljnja po ratni veleobrt važna područja. Time se prekrižen njihov račun, da mogu vlastitim snagama voditi rat. Sovjeti su tako prisiljeni požurivati i osloniti se na pošiljke ratnog materijala iz Englezke i Amerike. Put preko iztočne Sibirije je predalek, bez obzira na to, da su američke pošiljke u prvom redu određene za tamošnju sovjetsku vojsku, koja je tu sakupljena ko prietnja i zaokruživanje Japana. Pošiljke su ratnog materijala preko Murmonska i Arhangelska isto tako podpuno nemoguće. Zbog toga je bilo potrebno otvoriti jedan put na jugu, a to je bio put preko Irana. Nakon napadaja na Irak i Siriju dolazi sad ponovno treći englezki bezobzirni napadaj na slobodu i samostalnost zemlje Srednjeg Iztoka. Bitni je ratni cilj Engleza iz ovih zemalja napraviti kolonije, koje će oni bezobzirno izrabljivati. U isto je vrieme, kad su englezke i boljševičke čete upale u Iran, Churchill održao govor, u kojem se izjašnjava kao “branitelj” malih naroda!