Američki je državni tajnik Hull nedavno izjavio između ostalog i ovo: “Ili će nakon svjetskog rata biti gospodarske snage uređene prema potpunoj autarkiji, sa svim njenim posljedicama, koje zbunjuju slobodne narode, ili će sve gospodarske snage doći pod vodstvo velikog naroda, kao to je naš. Ne poznam drugi narod, koji bi za to vodstvo bio sposoban...” Ove su opazke američkog državnog tajnika vrlo zanimljive u dvostrukom pogledu. U prvom redu zato, jer američki krugovi računaju, izgledu, s time, da će USA uređivati svjetsko gospodarstvo. Kod toga treba spomenuti, da američki krugovi ništa ne govore o novom savezu naroda. U drugom je pogledu zanimljiva ova izjava zato, što iz nje izlazi, da se englezko carstvo smatra jako istrošenim i izkrvavljenim, te nesposobno za važniju, a napose za vodeću ulogu u svjetskom gospodarstvu. Sjedinjene američke države misle provesti potpunu vlast i nadzor nad svjetskim gospodarstvom i svjetskom politikom. Razumljivo je, da najprije moraju anglosaksonske sile dobiti rat, kako bi mogle ove osnove provesti. Američki mjerodavni krugovi, koji gledaju USA kao središte svieta, dobivaju svakako poticaj od samog predsjednika. U stvari je položaj Sjedinjenih država takav, da im danas manjkaju politička i vojnička sredstva, da bi mogli izvršiti tako dalekosežne osnove. Već je prvi predsjednik Washington, poznavajući dobro sve jake i slabe strane američkih država, opominjao i u svojoj ostavci izričito spomenuo, da se USA trebaju čuvati od uplitanja u europske prilike. Američka politika nema nikakovog iskustva u pogledu Europe. Ona nе bi mogla uspješno provesti neku transatlantsku politiku sile. Slabost je Sjedinjenih država, što moraju braniti dvije ogromne fronte. Ovadva Oceana, između kojih leži Amerika, predstavljaju najbolju granicu i obrambenu crtu, ako se USA ograniči na obranu. Međutim, ako bi USA pokušale provesti nepromišljene napadaje na tisuće morskih milja daleko, tada bi američka politika kao i vojni položaj dospio u nepredvidljive zapletaje i poteškoće. Razumljivo je, da ne može biti govora o djelotvornoj pomoći Engiezkoj od strane Sjedinjenih država tako dugo, dok vlada napetost u pacifičkom prostoru. Sigurno je, da bi Amerika htjela u isti čas pomoći Engiezkoj i ugroziti Japan. Međutim je to nemoguće, jer nisu američke snage za to dovoljne jake. SJEDINJENE DRŽAVE VEZANE SU U TIHOM OCEANU Dok su se prilike u Atlantiku potpuno razjasnile, to u pacifičkom prostoru nije došlo do razjašnjenja i Tihi Ocean je pokriven još tamnim velom. Kako je daleko došla ovdje englezko-američka suradnja, nije potpuno poznato. Za USA je položaj na Pacifiku opasan. Tu se mora Amerika sama brinuti za održanje sadašnjeg položaja i snositi glavni teret priprema, jer je Englezka iz Pacifika i iztočne Azije povukla gotovo sve svoje snage. Jedino u pogledu strategiskih obrambenih položaja može Engleska pomoći u tom dielu. Od početka rata ne drži Engleska više u Indijskom oceanu ratnih brodova, a danas je razumljivo ne moguće izmieniti ovo stanje. Na taj su način Sjedinjene države prisiljene ostati najvećim dielom ratne mornarice u Tihom Oceanu, a to ih prieči poslati jače snage u Atlantik. Prema računu “New-York Times”-a sadašnji je položaj u pogledu jakosti i broja ratne mornarice u Pacifiku sliedeći: Napomena Tabela dostupna u PDF formatu.