Kad je Sovjetski Savez stupio u rat, sigurno nije nitko u Moskvi, Londonu i New-Yorku računao na mogućnosti da će boljševici trebati tako brzo englesko-američku pomoć i moliti za novo oružje. Općenito je bilo poznato, da crvena vojska raspolaže s vrlo jakim naoružanjem. Ukupno je gospodarstvo Sovjeta barem od početka drugog 5-godišnjeg nacrta (1933.) bilo razvijeno u smjeru, da postigne sjajni ratni potencijal. Prvi je odsjek rata na istočnom bojištu pokazao, da je ova predpostavka bila točna. Ali s druge strane gubitak na sovjetskom materijalu prekoračio svaku očekivanu mjeru. Tako su se ogromne zalihe materijala počele brzo iscrpljivati i odgovarajuće je nadolmađivanje bilo tim teže moguće, što su u njemačke ruke pala važna područja sirovina i veleobrta, dok su druga veleobrtna poduzeća bila opet teško pogođena zračnim napadajima. Tako je Staljin bio prisiljen tražiti pomoć u Engleskoj i Americi. Ovi su sovjetski zahtjevi bili međutim tako veliki, da se je pokazalo potrebnim ograničiti ili na stvarne mogućnosti, jer je vlastita potreba Engleza i Amerikanaca ostala nepromijenjeno visoka, a ratna je proizvodnja u mnogim odsjecima Sjedinjenih američkih država tekar počela s pravim radom. Na moskovskoj promičbenoj konferenciji boljševičko-plutokratskih saveznika iskrsla su slijedeća pitanja: 1.Koliko i u kojem vremenskom roku mogu boljševički saveznici slati ratni materijal? 2.Kako se mogu ove pošiljke spojiti s naoružanjem USA i engleskom pomoći? 3.Kako će se odaslati ratni materijal u Sovjetski Savez? Uz to su postojali i politički obziri, koji proizlaze iz stanovitih unutarnjih oprečnosti plutokrata i boljševika, i kod kojih naravno, igraju različita prosuđivanja o budućem total rata na isteku isto tako važnu ulogu. BOLJŠEVIČKA RATNA PROIZVODNJA PALA NA SAMU TREĆINU U svemu se može kao rezultat, ovih ispitivanja ustanoviti, da je obujam mogućih pošiljaka, koje se smjesta mogu poslati, vrlo skroman, i da se mora računati s duljim rokom čak do proljeća. Za to će vrijeme biti položaj za boljševike vrlo težak zbog gubitaka važnih područja za naoružanje Sovjetskog Saveza. Ovim je gubitkom ratna proizvodnja morala biti smanjena na trećinu kod gotovo potpunog gubitka neophodno potrebnog preciznog ratnog veleobrta, koji je pretežno izgrađen u Petrogradu i Moskvi. Uz to Ukrajina predstavlja najvažnije područje na ugljen i rudače, a proizvodi i glavnu količinu čelika. Prava proizvodnja i radna mogućnost veleobrtnih poduzeća, koje su tekar posljednjih godina uređene na Ural u i u Sibiriji nije doduše potpuno poznata, ali se može uzeti, da još danas nije veća od proizvodnje starog veleobrtnog područja. Ako se zamisli, da je dosadašnji izgubljeni ratni materijal bio izgrađen u deset godina, a za njegovo je dovršenje bio na raspolaganju stari i novi veleobrt, tad se može Iako predvidjeti, da Sovjetski Savez, a napose sadašnje veleobrtno područje, koje mu je preostalo, ne će moći ni za vrijeme zimske stanke makar samo i djelomično ispuniti ogromne manjke, koji su u proizvodnji oružja nаstali. Sovjetski se Savez mora prema tome osloniti na veliku pomoć inozemstva koja bi prekoračila sve proizvodno mogućnosti Engleza Amerikanaca, ako ih se uzme kao temelj ove pomoćne akcije. Rad sada Lord Beaverbrook najavijuje, da će Engleska u ime brze pomoći odstupiti čitavu proizvodnju jednog tjedna engleskih tvornica tankova, onda je takva ponuda, uoči gubitaka od 18.000 tankova, razumljivo neznatna i bezuspješna. Jednako je tako i u pogledu od stupanja nekoliko tuceta britanskih krilaša, kojima se ne može nadomjestiti da soda barem 14,000 oborenih sovjetskih krilaša, koliko god to kod sadašnjeg stanja engleske proizvodnje može Londonu izgledati kao velika pomoć. PLUTOKRATSKO ORUŽJE MOGLO BI SAMO POVEĆATI NJEMAČKI RATNI PLIJEN Engleska je sama, kako se to uvijek s ove i s one strane Atlantika naglašuje, tako dalekosežno ovisna o američkim pošiljkama, da se na smanjenje ovih pošiljaka može pristati samo uz jednu cijenu: ako bi naime time uspjelo spriječiti poraz boljševičkog odpora ili ga barem, što je moguće dulje, zadržati. Ovaj je čimbenik u engleskom računu smatra kao odlučujući i zato ne treba sumnjali, da će Engleska što je moguće veće pošiljke slati tako dugo, dok će od toga očekivati olakšanje vlastitog položaja. Ipak se kod toga glasno javlja strah, da će sve prekasno stići i morat će se na to misliti, da će poslano oružje samo povećati njemački ratni plijen. U bitnosti mora dalkle Amerika pomoći i prema stanju stvari najveći dio svoje povećane proizvodnje odstupiti. Kako će se urediti financiranje ovih naknadnih pošiljaka, nije još jasno vidljivo, jer se to ne šalje u okviru zakona za pomoć. Svakako je Sovjetskom Savezu sada data navjera od sto milijuna dolara kao predujam za buduće izvozne pošiljke sadašnjeg primaoca. Kod visine potreba materijala znači ova svota i kao dar samo kap na vrući kamen. Međutim, ako se i ova strana izostavi iz računa, i proizvodno područje, koje Sovjetima ostaje u ovoj ratnoj zimi, visoko cijeni, ipak preostaje nužna potreba, da se pošalje u još nepredvidljivo velikim količinama ratni materijal, koji je međutim već unaprijed određen za upotrebu u drugo svrhe.Zbog toga će otprema ovog materijala u Sovjetski Savez igrati veliku ulogu u engleskom ratnom nacrtu, koji predvidio ovaj materijal za druge svrhe. Uz to otprema materijala u Sovjetski Savez zahtijeva veliku količinu brodova, koji bi se mogli nabaviti samo onda, ako se odustane od drugih potreba. Jednako kao i do iranskih, tako i do luka na Dalekom Isteku treba najprije svladati veliko udaljenosti, koje atlantski put od USA do Islanda ili Engleske prekoračuju za dvostruko i trostruko i prema tome zahtijevaju odgovarajući udio brodskog prostora. JEDIM PUT ZA POMOĆ OTVOREN PREKO IRANSKIH KLANACA U koje bi se zapravo luke mogao ovaj materijal brodovima slati? Murmansk je jedina luka na sjevernoj obali, koja nije zaleđena, ali se danas više ne može upotrebiti. I Arhangelsk je šest mjeseci nezaleđen i služio je za dopremu oružja već u prošlom svjetskom ratu, u kojem je - Rusija u prispodobi s današnjim prilikama imala samo neznatne potrebe uvoza ratnog materijala. Vladivostok je isto tako mnogo mjeseci zaleđen. Luke na Crnom moru nisu rabljive, tako da preostaju samo luke i Irana, koje su međutim u pogledu upotrebe jako ograničene. Može se misliti i na prevoz preko Iraka, premda su ceste ovdje jako loše. Put preko Indije i Kine praktično ne dolazi U obzir.U Iranu je za daljnje odašiljanje ratnog materijala sposobna samo transiranska željeznica. Ova željeznica je niskotračna, a uz to mora svladati teške zemljišne poteškoće, koje isključuju brz prevoz. Jednako je i samovozni materijal privremeno nedovoljan i nemoguć za prevoz. Ceste Irana još su manje sposobne za prevoz i prekoračuju brojne gorske klance, tako da je prevoz gotovo nemoguć. Uz sve to treba još svladati i druge poteškoće. Talio ove prilike zahtijevaju kod otpreme oružja česta pretovarivanja, dok dođe oružje na određeno mjesto. U svemu se mora računati s prevozom u duljini od 4000 km. Iz svega ovoga se razabire nužda ograničenja dopreme oružja, koja onemogućuje veću pomoć. U stvari ostaje dakle crvena vojska ovisna uglavnom o proizvodnji ratnog materijala njenih još preosrtalih tvornica. U kojem opsegu će Sovjetski Savez uopće moći raspolagati sa svojim i savezničkim izvorima, treba tekar vidjeti. Ocjena mogućnosti te pomoći vrijedi tekar od proljeća, koje je s engleske i američke strane uzeto u račun kao početak stvarne akcije. Međutim pomoć za Sovjete je više pitanje ograničenog vremena, jer bi bila važna pomoć, koja bi došla smjesta, a ne velika obećanja u pogledu ratnog materijala, koji će se tek poslije slati. Uz to treba ustanoviti, da je to veliko pitanje, da li će ovaj ratni materijal uopće moći odstupiti i poslati, jer će spomenuti položaj, koji će se do tada već razviti, možda sve ove račune također prekrižiti. Ovi obziri i činjenice dolaze kod prosuđivanja američke i engleske pomoći Sovjetskom Savezu sve jače do Izražaja. »Ne može se vrijeme i veliki prostor ispustiti iz vida«, tako je ovih dana pisao vojnički suradnik »Daily Telegrapha« a u tome leži i čitava problematika pomoći moskovske konferencije, koja je imala više promičben značaj. Ni anglo-američki plutekrati ne mogu više spasiti boljševizma od propasti.