Osim mnogih drugih naslova imao je ruski car i naslov: »Knez Karelije«. Karelija je područje između finske granice i Bijelog mora. Sjeverno se nalazi poluotok Kola, a prema jugu prostire se Karelija do jezera Ladoga i Onega. Po svojem opsegu je Karelija velika kao bivša Čehoslovačka. Bila je kroz više stoljeća poprištem borbi između Rusa, koji su prodirali na sjever, i Šveđana te Finaca. Granica, koja je mirom u Stolbovi (1617.) povučena kroz finsko područje, prepustila je istočnu Kareliju Rusiji. Ova granica, koja se većim dijelom slaže sa sovjetsko-finskom granicom, postala je s vremenom i granica vjere i uljudbe između protestanstkih Finaca, koji po svojoj uljudbi spadaja potpuno u Europu, i pravoslavnih Istočnih Karelijaca, koji su pod pritiskom ruske uprave ostali na stupnju primitivnijeg razvoja. Kada je boljševizam došao na vlast izbio je u Istočnoj Kareliji ustanak, koji je tražio priključenje Finskoj. No ustanak je ugušen, s jedne strane od engleskih četa, koje su se 1918.-19, iskrcale u Murmansku i Arhagelsku te ondje organizirale bijelu rusku vojsku, a » druge strane od sovjetskih četa. Finska je prisiljena da si odriče podpore ustaša. Gubitak Istočne Karelije imala je tada Finska da zahvali Engleskoj. Posjedom ovog područja dobila bi Finska ne samo tamošnje finsko pučanstvo (radi se po prilici o 200.000 ljudi) već bi imala i znatno kraću, stratešku bolje osiguranu granicu prema Sovjetskom Savezu. Sredinom prošlog stoljeća pronađen je u Istočnoj Kareii finski narodni ep »Kalenala«, koji se je održao u usmenoj predaji smo u starim pjesničkim pokoljenjima, i na koji je sama Finska bila zaboravila. Ovo otkriće dalo je narodno-kulturnom razvoju finskog naroda odlučujući poticaj. Priključak ove zemlje predstavlja ispunjenje finskog nacionalnog cilja.Izgradnjom 1451 km dugačke Murmanske željeznice kroz Istočnu Kareliju do nezaleđene luke Murmansk, i kanalom, koji spaja Istono s Bijelim morem, povišeno je mnogo značenje ove pokrajine. Sada je mogla poslužiti boljševicima kao području vojnog postrojenja protiv Finske bi politički se vodila ofenziva protiv Finske iz Istočne Karelije. U dorpatskom miru 1920. obavezala se Moskva da će ovoj pokrajini dati široku autonomiju. Zaista je tu osnovana autonomna sovjetska republika. Pučanstvo nije imalo od toga nikakve koristi. Iz pogranične oblasti izseljeno je pučanstvo s 50 km širokog pod ručja i djelomično poslano u Sibiriju. Cjelokupna inteligencija i imućno seljaštvo pada žrtvom terora. Iz unutrašnjosti Rusije naseljeno je tu preko 200.000 osuđenika na prisilni rad. Ta zemlja bila je izlazna točka komunističke promičbe za Finsku. Pot pun« je opravdano u ovakovim prilikama, da Finci žele priključenje Istočne Karelije kako je to i marsal von Mannerheim naglasio u jednoj i od svojih posljednjih dnevnih zapovijedi.