Čim je boljševizam ugrabio vlast u Sovjetskom savezu, odmah je svim silama nastojao uništiti knjige i novinstvo. Kako boljševici nisu imali sposobnih ljudi, koji bi nastavili s radom na baštnjenoj uljudbi u pogledu knjga i novinstva, to su zabranili sve novine i svako izdavanje knjiga. Time se cjelokupnu proizvodnju knjiga podpuno uništilo. Međutim se boljševici nisu ograničili samo na tadašnju književnost. Vriednote prošlih stoljeća bile su isto tako bez milosrđa uništene. Djelomično se je to dogodilo zbog nerazumievanja širokih narodnih slojeva, a najčešće na izravnu zapovied boljševičkih vlastodržaca. Javne su kao i posebničke knjižnice i razne kulturne ustanove uništene ili spaljene. U pojedinim su knjižarama, gdje se prodaju stare knjige, zaplienjene najprije vjerske knjige, a zatim djelomično i filozofske kao i druge vriedne knjige. Nakon toga su boljševici ove knjižare zatvorili, a tek početkom tridesetih godina osnovali državne knjižare, koje nisu nimalo odgovarale svojoj svrsi. U ovim se državnim knjižarama moglo naći knjiga sa žigom knjižnica svih mogućih zavoda kao i posebničkih osoba. Tako je među knjigama bilo i knjiga iz knjižnice cara i drugih članova niskog plemstva. Došavši na vlast, boljševici su svagdje dielom uništili, a dielom opljačkali sve knjižnice. To se dogodilo jednako u pokrajini, ako i u većim gradovima. Kasnije je Moskva nastojala skupiti knjige iz opljačkanih knjižnica. Međutim većina knjižnica iz pokrajine nije odgovorila na ovu zapovied, jer se knjige nisu više mogle naći. Uz to su se bojale i mjestne vlasti, da će biti kažnjene, ako slučajno pošalju knjigu, koju su trebali svojevremeno zaplieniti i spaliti. VRIEDNE KNJIGE PRODAVANE KAO PAPIR ZA OMOT Tako su postupale i druge mjestne vlasti i većina je knjiga propala. Nisu bili rietki slučajevi, da su se pod ovom strahovladom boljševika prodavale knjige na tržištu kao običan papir za omot. Knjige su se upotrebljavale i za pravljenje cigaretnog papira, za umatanje robe kao i za razne gospodarske potrebe. Kako su boljševici postupali, pokazuje slučaj gradske knjižnice u Arhangelsku. Ova je knjižnica imala skupocienih knjiga i rukopisa iz mnogobrojnih starih samostana, zavoda kao i posebničkih knjižnica. Kad su došli boljševici, jednostavno su sve knjige bacili na ulicu i označili ili kao “nepotrebne za sovjetski narod”. Uslied takvog postupka nije čudo, da sadašnje sovjetske knjižnice nisu podpune, da im manjkaju tisuće primjeraka raznih knjiga poznatih ruskih pisaca. Napose se osjeća pomanjkanje u pogledu kompleta novina i raznih zakona, koji su izašli u Rusiji. Mnoge je knjižare preuzela boljševička knjižnica u Moskvi. Isto tako je preuzela i knjige iz posebničkih knjižnica, koje su još preostale nakon boljševičkog uništavanja. Boljševici su osnovali Lenjinovu knjižnicu. Međutim ova knjižnica nije bila uređena po suvremenom knjižničarskom načinu. Nesređene su prilike vladale kod izdavanja knjiga, kao i kod njihove pohrane. Knjige nemaju nikakve oznake, nisu sređene i često ih prenašaju na teretnim samovozima, nabacane bez reda u jednoj hrpi. Kasnije, više za promičbu, osnovana je u Moskvi nova “Lenjinova knjižnica”. Međutim ni ova knjižnica nije radila po pravilima knjižničarstva. U toj knjižnici nije bilo nijedne knjige vjerskog sadržaja, dapače niti običnog opisa pojedinih samostana. VELIKIH NAKLADA NEMA U Moskvi je kasnije uređena knjižnica za literaturu na stranim jezicima. Mlade su se sile marljivo dale na posao i knjižnica je bila posjećena. Jednog dana došla je zabrana daljnjeg posuđivanja knjiga. Samo oni, koji su se bavili “znanstvenim radom”, smjeli su posuditi knjige. Prosječni stanovnik Moskve nema uobće nikakve mogućnosti naručiti knjige iz inozemstva. Jednako tako dobiva težko i knjige na ruskom jeziku. Velika je promičba o tobožnjim astronomskim nakladama samo obična laž. Knjige, koje su doduše tiskane u većoj nakladi, a govore o raznim boljševičkim veličinama, ostale su u skladištima i nitko ih nije htio kupovati. Najveći se dio današnjih boljševičkih književnika sastoji iz židova. U tom židovskom družtvu iztiču se svojim razornim radom židovi Efros, Šik, Aisenstat, Herschensohn, Grossmann, Ettinger i Levinsohn. Tako izgleda izbliza boljševička “uljudba”. Što će kazati na ove činjenice prijatelji boljševika u zapadnoj Europi i Americi?