Na svršetku druge godine rata postavljamo bilancu, koju treba ograničiti samo na Europu, jer se prilike izvan našeg kontinenta, napose na Dalekom Istoku i u Americi, upravo sad razvijaju u odlučnom pravcu. Niti za jedan čas u ovom ratu nije dosada ni jednom neprijatelju uspjela provala na njemačko tlo, pa bilo to i samo prolazno. Naprotiv su Nijemci svagdje daleko izvan granica Njemačke potisnuli svoja uporišta. Staro je njemačko uljudbeno tlo, koje im je sramotni diktat u Versaillesu oduzeo prije 20 godina, sad potpuno i konačno vraćeno Njemačkoj. Ova su područja na istoku Danzig, zapadna Pruska, Warthegau i istočna gornja Šleska, a na zapadu Elzas, njemačka Lotaringija, Eupen i Malmedy. Germanski sjever jednako kao i Finska, a na zapadu Belgija i Holandija, uvučeni su u nacrt na izgradnji nove Europe. S velikim su se zapadnim susjedom Francuskom borila tokom stoljeća mnoga pokoljenja, a da ni jedna odluka nije dugo trajala. Nakon premoćne pobjede, u rano ljeto 1940. godine, izgleda, da je s obe strane granica shvaćena potreba zajedničkog sretnog napredka obih nadarenih i marljivih naroda. EUPORA SE UJEDINJUJE POD NJEMAČKIM VODSTVOM Jug Europe daje nam isto tako povoljnu sliku. Povezanost je s fašističkom Italijom postala još uža i čvršća u teškim torbama na Balkanu, kao i u sjevernoj Africi. Na zapadu je Španjolska pripravna na suradnju kod izgradnje nove Europe. Jednako je i ministar predsjednik Portugala, sijedi general Carmona, nedavno prigodom svog važneg i značajnog puta na Azore, nepobitno naglasio europsko stanovište prema nezasitnoj pohlepnosti Sjedinjenih Američkih Država. Njemačko je i talijansko oružje uspjelo u kratkoj sjajnoj pobjedi ustanoviti novi red na jugoistoku Europe. Međutim je u nekim zemljama jugoistoka već postojala želja i potreba za ovim redom, napose u Hrvatskoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj. Od malenog se broja država, koje danas nisu još sudjelovale u ratu, ne može očekivati nikakvo protivljenje. Ovdje dolaze u obzir Švicarska, Švedska i Turska. Na taj način bi bile sve poteškoće odstranjene, kad bi kontinentalna Europa bila već sada tako slobodna, da bi mogla sama određivati o svom budućom uređenju i životu. Međutim nastoji još stara velika sila, Engleska, potpomognuta djelomično i natjerana od Sjedinjenih država i Sovjetskog saveza, suprotstaviti se nemoćno novoj Europi. U pogledu dvogodišnjice rata treba istaknuti prije svega najteži gubitak Engleske, koji se dogodio рrošle godine. Tada je britanski ekspedicioni korpus generala Gorta teško potučen, izgubio je sav ratni materijal i morao se povući na otok, kako bi se spasio. BITKA NA ATLANTIKU Na Atlantiku se vodi borba u zraku, na vodi kao i ispod vode. Ovo je gigantska borba totalnog rata protiv dovoza svake vrsti materijala u Englesku. Usprkos američke pomoći, težak položaj neprijatelja na gospodarskom polju kao i u pitanju prehrane ide sve više Nijemcima u prilog. Za vrijeme od dvije godine potopljeno je 13,000.000 tona brodskog prostora, koji je vozio raznovrsni materijal u Englesku. Kao uporište za napadaje stoji Nijemcima na raspolaganju europska obala od Nord Capa do Pireneja. Naprotiv Island, koji su zaposjele Sjedinjene američke države, nije od velikog strateškog značenja. Treba istaknuti, da je ovo zaposjedanje potpuno neopravdano i izvršeno protiv volje danskog kralja. NIZ BRITANSKIH NEUSPJEHA Englesko je oružje doživjelo teške udarce jednako, kao i engleska politika u Norveškoj, Grčkoj, a napose na Kreti. U sjevernoj je Africi isto uspjelo njemačkim četama generala Rommela u najkraće vrijeme povratiti zajedno s Talijanima izgubljenu Cirenaiku. Kao važan neuspjeh treba spomenuti, nakon zaposjedanja Krete, što su omogućeni češći i djelotvorniji zračni napadaij na Aleksandriju, Haifu a napose na Sueski Kanal. - ovi napadaji su jako ugrozili engleske položaje u istočnom dijelu Sredozemnog mora usprkos engleskih jevtinih i nedjelotvornih uspjeha u Siriji protiv njenog bivšeg saveznika Francuske. USPJEH BORBA NA ISTOČNOM BOJIŠTU Na istočnom se bojištu odvija, već više od dva mjeseca, europski krstaški pohod protiv boljševizma. Ovaj jrat ide svojim sudbonosnim putem. Ovdje stoji njemačka vojska rame uz rame sa saveznicima Fincima, Rumunjima, Slovacima, Mađarima i Talijanima, kao i sa dobrovoljačkim četama sjevernih zemalja i Holandije, Hrvatske kao i Španjolske. U tom ratu sudjeluju na strani Njemačke i Flamanci i Valonci. Sastavljaju se dobrovoljačke čete i u Francuskoj, koja je još pred kratko vrijeme bila neprijateljski raspoložena. Česte teške, ali uvijek pobjedonosne borbe protiv boljševičke vojske, koja je dobro naoružana, a kadkada i dobro izvježbana, stavljaju dnevno njemačkim pobjedonosnim četama nove i teške zadatke. U ovom su času njemačke čete najdalje napredovale zajedno sa saveznicima na jugoistoku, gdje je nedavno kod Umana zaokruženo i zarobljeno 25 sovjetskih divizija i dva armijska generala. Nijemci su doprli do Crnog mora, zaokružili su obručem Odesu, te zauzeli Nikolajev i važno rudarsko područje Krivoj Rog. NIJEMCI SU NA ISTOKU ZAUZELI VEĆA PODRUČJA OD SAMOG REICHA Ovaj će posljednij uspjeh mnogo više oštetiti daljnju dobavu ratnog materijala Sovjetima, nego li što će američka i engleska pomoć moći tu štetu nadoknaditi. Pitanje je još, da li će uopće ova pomoć stići u pravo vrijeme, jer je dovoz otešćan zbog prostranosti Sovjetskog Saveza, koji nema mnogo izgrađenih puteva. Kao put, kojim bi se mogao dovesti materijal stoji još na jugu samo Crno more, koje međutim zatvara Turska svim sudionicima u sadašnjem ratu. Na Sjeveru je opet murmanska željeznica stalno ugrožena od njemačko-finskih napadaja. Putevi su dovoza u Vladivostok jako suženi i ograničeni zbog blizine Japana i ogromne udaljenosti. Već je nakon petog tjedna rata na istočnom bojištu njemačka vojska zauzela područje jednako tako veliko kao što je područje njemačkog Reicha. Do sad su imali Nijemci nevjerovatno veliki ratni plijen od preko jednog milijuna zarobljenika, dok su boljševici uz to imali strahovitih gubitaka na materijalu, a napose na ljudima. Uzrok je takvim sovjetskim gubitcima djelomična odlična izvježbanost i sposobnost njemačke vojske a djelomično nemoguće vodstvo na strani boljševika. Razumljivo je, da boljševici ne će moći više u budućnosti podnašati tako velikih gubitaka na ljudskom materijalu, usprkos njihove velike brojčane snage. Njemačka i Italija stoje tako usko povezane prijateljstvom svojih vođa i jednakom sudbinom, kao dosadašnji siromašni, ali mladi narodi bez potrebnog životnog prostora, u zajedničkoj borbi za iste ideale, čvrsto odlučeni izvojštiti konačnu pobjedu.