Današnja njemačka sveučilištarka već odavno nije ono nestašno stvorenje, kao nekada. Suvremeni odgoj i šport temeljito je izmjenio prijašnje predrasude o ženi kao sveučilištarki. Sveućilištarka je bila izložena opasnosti, da je odstrane iz praktičnog života. U Njemačkoj se ovo pitanje promatra na poseban način, jer se cijeni i gleda sveučilištarku u prvom redu baš kao ženu. Više ne postoji pitanje: “Ići na nauke ili posvetiti se materinstvu.” Kao idealni se tip smatra svježa djevojka, odgojena u športskom duhu, koja posjeduje prirodnu želju za naukom, kao i osjećaj dužnosti i odgovornosti za druga zvanja. Upravo za vrijeme rata ima čitav narod mogućnosti upoznati ovaj tip sveučilištarke. Od dvadeset tisuća djevojaka, koje sad posjećuju visoke škole, šest su tisuća redovito pomagale seljacima kod žetve, a dvanaest tisuća su bile za vrijeme blagdana, deset tjedana, zaposlene u veleobrtu naoružanja. Jedan milijun radnih sati dale su četiri tisuće sveučilištarki, kako bi omogućile udatim radnicama u tvornicama odmor s njihovom djecom. Sveučilištarka je stupila s najvećim razumjevanjem u posao, kako bi zamijenile udate žene. Time je najbolje upoznala život, kao i rad, brige i radosti radnice u tvornici i njenoj obitelji. Ovo životno iskustvo, postignuto tako najboljim putem, ne bi se nikad moglo u toj mjeri postići teoretskim načinom.