O brobama njemačkih bojnih krilaša kod velikog zračnog na padaja na Petrograd piše jedan njemački ratni izvjestitelj slijedeće: »Otvorite rovovo za bombe. Strijelci na svoja mjesta!« čim je naš vođa, mladi poručnik B., neposredno pred Petrograđom izdao ovu zapovijed, zahvatilo nas je sve u kabini neobično uzbudljivo raspoloženje. Ovo, što je imalo doći, ne bijaše samo napadaj, sličan mnogim dru¬gim, u kojima smo dnevno prelijetali poljske utvrde oko Petrogada, već to bijaše veliki napadaj na opsjednutu tvrđavu u kojoj su bezbrojne strojne puške i topovi i sve, što su Sovjeti za obranu svojih beznadno opkoljenih armeja sakupili i na nas vrebali. No naš odjel nije bio osamljen. S nama je startalo više eskadrila, da snažnim udarcima unište sve važne ciljeve unutar gradskog područja. Kako će ispasti ovaj napadaj? Da li će doći do ogromnih bitaka u zraku, kao u rujnu 1940. nad Londonom? Hoće li nas sovjetski lovci s očajnom hrabrošću napadati? Dok smo jurili kroz duboko viseće bijele i razderane oblake, morao sam misliti na pustolovni napadaj. Usprkos bijesne topničke protupaljbe bombardirao je naš odio jedno sovjetsko uzletište na rubu grada, gdje se je nalazilo 40 lovačkih krilaša. Gotovo svi hangari su gorjeli i već dio strojeva uništen je na zemlji. Više je naših krilaša dođuše oštećeno, no ipak svi nastavljaju lijet. Sada se već nalazimo nad gradskim područjem. Već za nekoliko sekunda nastavit će se borba. Lijevo i desno od nas vidimo leteče lance strojeva naših drugova, tamo daleko na lijevo vidimo reke naše sive krilaše, koji se vraćaju kući. Gdje su sovjetski letači? U bijelom gorju pred nama otvara se ogromna dolina, a ispred nas vidimo blijesak Neve, koja, se prema zapadu dijeli u tri rukava. Onda opažamo ulice, kuće i perivoje: mi smo nad Petrogradom! U to počne paljba obranbenog topništva i nebo se najedanput pokriva crnim oblacima, koji nestaju i opet se pojavljuju, čini se, da neprijatelj ne gađa рravo na nas, već na strojeve naših drugova. Iza nas vidimo već naša teške strojeve, koji imadu zadaću da razaraju. Oblaci nam kao sive kopreno za čas zatvaraju svaki izgled. No naskoro je opet vedro, a promatrač se snalazi po nekim markantnim točkama! »Na cilju smo! Bacaj!« Naš se krilaš spušta u dubinu i bombe se kotrljaju iz utrobe našeg stroja tko bi znao, koliko ih je bilo toga dana! Meni je kao da sam u snu. Tek kad se naši krilaši opet vraćaju, vidimo kroz obuke ravno ulice četvrti Vasiljevskog i velike luke južno od Volnija, Ovdje bi moralo doći do borbe, jer ovdje nas čekaju, to već znam iz iskustva, ogromni sovjetski topovi. A njima nema ni traga ni glasa. Sigurno su već primili »pozdrav« naših bombardera. Ovaj veliki napadaj na tvrđavu Petrograd koji jo milijunski grad na raznim mjestima pretvorio se u goruće ruševine, bio je jedna velebna demonstracija podpun nadmoćnosti njemačkog zračnog oružja. Ju 88, He 111 Me 109 i Me 110 vladaju sada nad drugim najvećim sovjetskim gradom, čiji položaj postaje sve teži.