Povijest se književnosti oslobađa općenito od previše strogih znanstvenih predaja 19. stoljeća. Misao, da ja znanost zapravo određena oslobađati puteve k biti književnika, sve to više dolazi do izražaja. Tako je u Njemačkoj jedno poznato nakladno poduzeće odlučilo izdati veći broj biografija njemačkih književnika. Ovo je poduzeće pozvalo ljudi od pera da pišu ove biografije, a nije se obratilo na učenjake. To je poduzeće koje se je skoro pred dvjesta godina proslavilo sa Schillerom i koje je kasnije izdalo i Goetheova djela. Rad se o Cotta-nakladi u Stuttgartu, koja poklanja njemačkom narodu iznova njegova književnike u malim bijelim knjižicama, koja su priručne i jevtine. Naklada ima namjeru izdavati znatni broj ovih izdanja. Time se postizava dvostruko: jednom se neposredno doživljavaju u ugodnoj svježini borbe i problemi književnikovog života, a s druge strane se suvremeni književnici sami predstavljaju. Nakladno je poduzeće vrlo mudro spojilo iste prirode. U stvari je uvijek tako, da suvremeni književnici svoje vlastite uzore najbolje opisuju i nama približavaju, a iz toga nastaje uvijek nešto plodnoga. Jedan od najznatnijih liričara našeg vremena, Hermann Claudius, piše u svom slavnom pretku Mathiasu Claudiusu, koji je stajao na početku najveće njemačke književničke dobe. Friedrich Griese, snažni epičar, piše o meklenburškom humoristi Fritzu Reuteru. Munchenski dramatičar Wechner o Hebbelu, a Robert Hohibaum, sudetski Nijemac, koji živi u Beču, piše o Griliparzeru. U ovim djelima opisat ća se nježno, osjećajno, suvereno među ostalim i Kleist, Novalis, E. T. A. Koifman. Lessing, Liliencron, Stifter, Moricke, Grimmelshausen, Wilhelrn Busch, Anette von Droste Hulshoff, Wolfram von Eschenbach, Schiller, Theodor Storm, Uhland, Theodor Fontane i Švicarac Conrad Ferdinand Меуеr. Njemačka na taj način osvaja nove puteve bogatim izvorima svoja književnosti, a pera najboljih suvremenih književnika nastavljaju na tradiciju. To je primjer, koji zaslužuje, da se i drugi narodi u njega ugledaju.