Ukrajina je uvijek nastojala biti slobodna. Okružena od država sultana, uz pravu Tursku, zatim do 1783. godine u susjedstvu Tatara, koji su još držali Krim, i konačno okružena Poljskom, morala je tražiti svog zaštitnika u jednoj od ovih triju država. Ukrajina se najprije stavila pod zaštitu Poljske, koja je s njom postupala kao sa slugom. Kasnije je Ukrajina došla pod vlast Moskve i pod njenom je vlašću robovala. Ovako opisuje Voltaire u svojoj “Povijesti Karla XII.” ukrajinski povjesni razvitak. UKRAJINSKA DRŽAVA KROZ VJEKOVE Ukrajina je bila uvijek poprište ratova. Na njenom je području u trećem stoljeću osnovana gotsko-ukrajinska država, koju su u četvrtom stoljeću razorili Huni. U VIII. se stoljeću opet osniva normanska država s glavnim gradom Kijevom. Ova je normansko-ukrajinska država trajala do sredine trinaestog stoljeća. Normani su se miješali s Ukrajincima i primili njihov jezik. Uskom povezanošću s Bizantom i zapadom u Ukrajini se razvio jaki uljudbeni život, koji je koristio i normansko-ruskom plemstvu sjeverno od Ukrajine. Kijevsko je plemstvo neprestano odbijalo navale azijskih nomadskih naroda, dok nije 1240. godine palo napokon žrtvom napadaja Džingis-Kanove vojske. Tada je najveći dio pučanstva pobjegao u Galiciju i u područje Karpata. U 14. i 15. se stoljeću stvorila litvansko-ukrajinska država, u kojoj su Ukrajinci držali uljudbenu premoć, a u svojoj domovini i političko vodstvo. Ovaj je sretni razvitak bio teško ugrožen, kad se Poljska sjedinila s Litavskom u lublinskom savezu (1569.) Poljska je u Ukrajini vodila bezobzirnu politiku narodnog, uljudbenog, crkvenog i društvovnog ugnjetavanja. Uz to je Ukrajina trpjela jos od neprestanih navala krimskih Tatara, protiv kojih nije Poljska obrana ništa poduzimala. KOZACI SE BORE ZA SLOBODU UKRAJINE Ovakve su teške prilike bile uzrokom, da su najdjelatniji Ukrajinci, koji su volili slobodu, pobjegli u južne dijelove uz obale Crnog mora. Oni su tamo nastavljali rat protiv Tatara, kako ne bi pali njihovom žrtvom, niti postali poljskim robovima. Iz ovih Ukrajinaca nastali su poznati Kozaci. “Kozak” je riječ tatarskog izvora, a označuje slobodnog ratnika. Središte je Kozaka bio Sič na malenom otoku na Dnjepru. Zaporoški su Kozaci tamo osnovali neku vrst plemićkog reda, koji je vodio borbu protiv Turaka, Tatara i Poljaka. Mnogobrojni su ustanci Ukrajinaca protiv poljskog gospodstva primali uvijek snažnu potporu iz Siča. KAKO JE MOSKVA ZAVLADALA UKRAJINOM Sredinom 17. stoljeća napokon je uspjelo kozačkom hetmanu Bogdanu Hmeljnickom osloboditi istočni dio Ukrajine zajedno s Kijevom od Poljaka. Kako bi postigao ovaj cilj, morao je sklopili savez s Moskvom. Na temelju ovog saveza Moskva je nakon njegove smrti držala, da ima pravo vladati nad Ukrajinom, koja je napokon podijeljena između Moskve i Poljske. Pod hetmanom Dorošenkom uspjelo je za kratko vrijeme ujediniti obadvije polovice Ukrajine u savezu s Turskom. Međutim je tada bila premoć Ruska suviše jaka. Posljednji hetman, koji je pokušao voditi samostalnu ukrajinsku politiku, bio je Mazeppa. Sklopio је savez sa Šveđanima pod vladom Karla XII. Kasnije ga je zajedno s njegovim saveznikom razbio Petar Veliki. Za vrijeme vladanja Katarine II. razorili su Sič, sjedište Kozaka i uveli kmetstvo u Ukrajini. Zaporoški su Kozaci jednim dijelom pobjegli u sjeverno kavkazsko kubansko područje a drugi su otišli u Tursku. Mnogobrojni su ukrajinski ustanci bili od Poljaka uz rusku pripomoć krvavo ugušeni. Ukrajina je bila osim austrijske istočne Galicije, koja je nastala nakon podjele Poljske, ruska pokrajina. Njemačkom je oružanom pomoći 1918. uspostavljena hetmanska vlast. Čitave su tri godine bile tad ispunjene borbama ukrajinskih domoljuba protiv Poljaka i boljševika. U kliještima između svojih vjekovnih neprijatelja, a bez dovoljno oružja i municije, bili su Ukrajinci potučeni usprkos velikih početnih uspjeha. POD BOLJŠEVICIMA SU UKRAJINCI IZGUBILI ŠEST MILIJUNA LJUDI Kad je Ukrajina došla pod boljševičku vlast, nastupilo je vrijeme najgorih ugnjetavanja. Ukrajinsku su inteligenciju kao i imućne seljake bez obzira uništili. Prema službenoj sovjetskoj brojidbi Ukrajinci su izgubili, u vremenu od 1926. do 1939. godine skoro 6 milijuna ljudi. Ovo je bila posljedica kolektiviranja, a uz to i velike gladi, koja je tad nastala. Međutim se Ukrajinci nisu mogli razvijati ni u Poljskoj, jer su Poljaci jednako tlačili Ukrajince, kao i boljševici. Poljaci su htjeli Ukrajincima oduzeti narodnu svijest. U sovjetskom je dijelu Ukrajine posljednjih tjedana prije i za vrijeme sadašnjeg rata s boljševicima nastupio najteži teror nad ovom nesretnom zemljom. Mnogo će desetaka godina trebati, da se odstrane tragovi ove politike istrebljenja, koju su vodili neprijatelji Ukrajine. Ukrajinska je inteligencija gotovo potpuno uništena, a jednako su i najmarljiviji i gospodarski najbolje stojeći seljaci doživjeli istu sudbinu. Tek njemačka pobjeda, vratit će Ukrajini i Ukrajincima opet slobodu!