Odesa je bila već odavno, prije Krista, grčka kolonija i trgovačka luka. Staro je ime glada glasilo Odessos. U trećem je stoljeću ova grčka kolonija razorena od azijatskih naroda, koji su ovamo provalili. U 18. stoljeću su na mjestu Odese izgradili Turci tvrđavu i luku, koju su 1789. zauzele ruske čete. U miru u Jassiju pripalo je područje oko Odese Rusiji. Prema nacrtu admirala de Ribasa, koji je Odesu zauzeo, a bio je podrijetlom Francuz u ruskoj službi, izgrađena je tu niska trgovačka luka i jaka tvrđava. Izgradnju je Odese vodio francuski iseljenik, vojvoda od Richeliua, koji je nakon pada Napoleona igrao važnu ulogu kao državnik za vrijeme vladavine Burbonaca. Grad se brzo razvijao. Godine 1802. bilo je tamo 9 tisuća stanovnika, u glavnom Grka, Talijana, Albanaca, Rumunja, a bilo je i Nijemaca. Kasnije se naselio i veliki broj Židova. Godine 1832. živjelo je u Odesi 60 tisuća stanovnika, 1862. godine 120 tisuća, a 1892 godine 320 tisuća. Za izgradnju su Odese pozvani mnogobrojni najpoznatiji talijanski i francuski graditelji prve polovice 19. stoljeća. Izgradili su krasne plemićke palače kao i državne zgrade. Njihovo je djelo i nacrt grada sa poznatim širokim prostorima, ravnim ulicama, mnogobrojnim šetalištima i mramornim stubama, koje vode k luci. Odesa je naskoro postala najvećom ruskom izvoznom lukom za žitarice. Sredinom je prošlog stoljeća izveženо 37 po sto ruskog izvoza žitarica preko Odese. Ali Odesi su dosta konkurirale susjedne luke Herson, Nikolajev i druge. U pogledu izvoza nije to predstavljalo nikakvo napadovanje, jer je ruska poljoprivredna proizvodnja neprestano rasla. Nakon gradnje željeznice, početkom sedamdesetih godina prošlog stolječć, Odesa je bila spojena s Kijevom i srednjom Ukrajinom. Kad se je u Ukrajini počela saditi ješ i šećerna repa, Odesa je izvažala veliki dio šećera, drva, kože i drugih proizvoda. Kao izvozna luka došla je Odesa na drugo mjesto iza Petrograda. U Odesi se razvio jak veleobrt za preradbu živežnih namirnica, koji je imao veliko značenje za poljoprivredni dio jugozapadne Ukrajine. Odesa je tako postala jak trgovački, lučki i tvornički grad. Radnici u veleobrtu i luci, koji su živjeli u siromašnim predgrađima i lučkim predjelima, brzo su potpali pod revolucionarnu promičbu. Godine 1905. je Odesa doživjela žalosnu slavu s pobunom, koja je izbila među mornarima nekih ruskih ratnih brodova, a među njima i na poznatom oklopnom krstašu “Knez Potomkin”. Ustanak je bio ugušen tek nakon krvavih uličnih borbi. Nakon početka boljševičke revolucije doživjela je Odesa teške borbe. Ovdje su se međusobno borili boljševici, Ukrajinci i Bijelorusi pod vodstvom Denjikina. Grad je više puta išao iz ruke u ruku, a kod toga su desetci tisuća pali žrtvom terora. Uz to је među pučanstvom vladala velika glad i nestašica hrane. Caristička se vlada uvijek trsila dati Odesi rusko obilježje. Zbog toga je ovdje osnovano rusko sveučilište, a i činovništvo je bilo najvećim dijelom rusko. Međutim se stanovništvo sastojalo iz različitih narodnosti. U Odesi su živjeli Grci, Armenci, Židovi, Talijani, Rumunji, Azijati s Kavkaza i Ukrajinci. Trgovina je gotovo isključivo bila u rukama stranaca. Kad su došli boljševici na vlast, ove su se prilike promijenile. Gradom su prevladali Židovi, a uz njih Rusi. Osnovane su nove tvornice. Na prvo je mjesto došao veleobrt za preradu metala. Promicali su se osobito poljodjeljski strojevi, željezničke radionice i napose brodogradnja. Osnovan je i kemijski veleobrt, koji je po svom značenju bio na drugom mjestu na jugu еuropskе Rusije. Stanovništvo se popelo od 1926., kad je broj stanovnika iznosio 421.000, na nešto preko 600.000 godine 1939. Odesa je trebala biti tvrđava boljševika za Ukrajinu. Odavde je vodila GPU borbu protiv seljaka i ukrajinskih nacionalista. Odesa je predstavljala i žarište boljševičkog razornog rada na Balkanu. U budućnosti će to biti najvažnija luka slobodne Ukrajine.