Boljševizam je smrtna opasnost za Dansku. Zimski rat u Finskoj i zaposjedanje Baltičkih država prikazuju nam sudbinu, koja nas ugrožava za slučaj, da se boljševizam ne uništi«. Ove riječi uzete su sa proglasa, što ga je vođa danske dobrovoljačke legije, koja baš čeka na zapovijed da krene na istočnu frontu, kroz krugoval upravio na svoje zemljake. No ova smrtna opasnost ne ugrožava samo Dansku, već čitavu Europu, jer od svoga početka bio je stalni cilj boljševizma da uvuče najprije Europu a onda i cijeli svijet u svoj uništavajući đavolski krug. Kada se je ispostavilo, da promičba sama nije dostatna za uspjeh, uzeli su ta boljševički vođe za zadaću da silom oružja izvojište što se nije dalo postići lažnim riječima. Sovjetski Savez ima tako povoljan položaj za vojničku obranu, koji mu pruža mogućnost, da iz dubine ogromnog prostora, koji siže do Tihog oceana, neprestano grebi bogati ljudski i ratni materijal. Uslijed toga imala je i osnova, da se silom boljševizira čitavu Europu povoljan izgled na uspjeh. Međutim bilo je prije svega potrebno, da se iskoriste obilne sirovine na ugljenu, željezu, bakru, olovu i kositnu i da se za njihovu preradbu stvori teški veleobrt. To se doduše nije moglo postići u tri uzastopna i Pjatiljetke ali je osnova ipak provedena u velikom opsegu. Tako se stvarao veliki ratni instrumenat, koji je pojačan svako godine, dok nije došao dan, da se je mogao razviti u punoj snazi.Za vrijeme ovih privrednih i vojničkih priprema, koje su bile važne za provedbu navalnog rata protiv Europe, imala je sovjetska vanjska politika zadaću da stvara povoljno strategijske izlazile točke za predstojeću borbu. Ovoj svrsi služili su do 1939. vojnički savezi, skopljeni a Francuskom i s Čehoslovačkom. Boljševička osnove, koje su na tome izgrađene, propale su, čim je u proljeću 1939. ratna zastava Njemačkog Reicha zalepršala na Hradčinu u Pragu. Morala se dakle stvoriti nova izlazna točka za europski rat. Pružala se zato dobra prilika, kada su Engleska i Francuska najavile rat Njemačkoj. Već nakon nekoliko tjedana sklopio je Sovjetski Savez »ugovore o nenapadanju s Estonskom, Estonskom i Litvom, osigurajući si pri tome pravo da zaposjedao u ovim zemljama vojnička uporišta. Isto takav zahtjev stavila je Moskva i na Finsku. Ova je međutim odklonila stavljeni joj ultimatum. I tako je došlo koncem studenoga 1939. do sovjetskog napadaja na Finsku. U ožujku 1940. sklopljen je mir, u kojem je Finska izgubila jedan dio svojih jugoistočnih pokrajina. U ljeto iste godine zaposjednute su konačno Estonska, Letonska i Litva od strane sovjetske vojska usprkos ugovora o nenapadanju, sklopljenim s ovim zemljania, i usprkos sporazuma s Njemačkom, do kojih je došlo u kolovozu i rujnu 1939. Ove su zemlje odmah i boljševizirane. Na ovaj način pomaknuo se Sovjetski Savez do istočno-pruske granice, stvorivši time za svoje desno krilo povoljno strategijsko izlaziste. Daljnja briga bijaše posvećena lijevom krilu. Da si ondje osiguraju zaželjeni položaj, staviše Sovjeti prije svega prošlog ljeta ultimatum Rumunjskoj. U savezu s time zaposjednute sjevernu Bukovinu i Besarabiju. Time je odpoček presizanje boljševičke ekspanzije i na Balkan. Prilikom posjeta, što ga je Molotov na poziv vlado Reicha, koncem prošle godine učinio Berlinu, jasno se je pokazalo, kako daleko idu na mjere Sovjetskog Saveza u pogledu Balkana. Prije svega se je pokazalo, da bi Sovjeti slično kao na zemlje Istočnog mora, htjeli položiti svoju ruku i na Bugarsku, da si ondje urede vojnička uporišta. Nadalje čula se je želja i za nadzorom nad Dardanelima. Sovjeti su naime stavljali zahtjev, da na Dardanclima i Bosporu, stvaraju uporište za kopnena i pomorske vojne sile. Konačno se imalo pristupiti ponovno uređenju Finske, što bi značilo novo nasilja nad ovom junačkom zemljom. Napokon Sovjeti nisu bili zadovoljni ni s jamstvima, koje je Njemačka pružila Rumunjskoj. Ovi svi uvjeti bili međutim podpuno neprihvatljivi zа Njemačku. Tako se dogodilo, da se Moskva priključila Engleskoj, a tla s Njemačkom sklopljene sporazum nije ni odkazala. Od sada podupirao je Sovjetski Savez još više beogradsku vladu u njenom naoružanja dobavama ratnog materijala do njenog priključka Trojnom savezu. A kada je koncem ožujka beogradskim udarom oborena »porazumaška vlada, sklopila je Moskva sporazum prijateljstva s novom prevratničkom vladom. Englesko-sovjetska osnova išla ja zatim, da u Bugarskoj, Rumunjski nastupajuće njemačke divizije obuhvati s tri i strane, iz Jugoslavije i Grčke sa savezničkim englsko-grčko-jugoslavenokim divizijama, preko Rumunjske i jakim boljševičkih snagama, sakupljenim na granici Besarabije. Konačno su se Sovjeti nadali, da će im uspjeti natjerati Tursku, da s istoka udari protiv Bugarske i na tamošnje njemačke snage. No sve su ovo osnove propali, kad su već nakon nekoliko tjedana poražene Jugoslavija i Grčka Usporedno s ovom, prenu Njemačkoj neprijateljskom politikom, provađao je Sovjetski Savez ogromni nastup boljševičkih vojnih sila od Ledenoj do Crnog mora. Sovjetski »parni vaIjak» bio je pripravan, da u savezi s Engleskom smrvi najprije Njemačku, a onda Europu. Spriječiti se jato dalo samo na taj način, da pređusretne ovu provalu, koji je snagom strašnog prirodnog događaja ugrožavala Europu. A taj odgovor dala je Njemačka. To je bilo junačko djelo za spas Europe.