U vrijeme, kad je Homer objavio svoj trojanski rat bili su događaji oko toga već davno prošli. Kada su Ernst Junger i Werner Beumelburg opisali čelične oluje svjetskog rata, bio je svjetski rat već prošlost. No danas više ne čekamo tako dugo na točne izvještaja. Možemo pratiti događaje današnjice odmah u času, kada se odigravaju u krogovalu, filmu, a osobito u njemačkom tjednom žurnalu »Deutsche Wochcnschau«. U prijašnja vremena nijedan narod nije mogao da tako neposredno prati djela svoje vojske, kao što to možemo danas.Naravno, kamera ne može da u slici uhvati velike operacije. Ove se uopće ne mogu fiksirati, one mogu istom nakon rata riječima vojskovođe ili književnika dobiti pravi oblik. No ipak danas čitav svijet po prilici zna, što se događa na fronti. A to ima da zahvali tjedniku »Deutsche Wochenscha« koji točno prikazuje, na koji način vojnici svladaju svog protivnika. Čim je buknuo prvi svjetski rat, u pučanstvu je za slike poraslo zanimanje, ali mu uslijed slabih fotografija nije moglo biti udovoljeno. Tako su nastale brojna djela slikara, no pošto su ove slike rađene po fantaziji dotičnog umjetnika, nije moglo ustanoviti, da li one zapravo odgovaraju i istim. Osim toga upisivala je na stvaranje ovih slika još i okolnost što su slikari stojali јоš odvije pod dojmom borbi iz njemačko-francuskog rata. 1870.-71. Ostao im je naime stil patetičkog povjesnog slikanja iz 19. stoljeća. Međutim je rat poprimio doskora oblike, o kojima nitko nije ni sanjao. Sva se ratna romantika rasprhnula a umjetnici, čiji su živoj mogli da izdrže svu nemilosrdnost modernog rata. Svu su nam istinu doskora pokazali u slici. Fantazija doduše još uvijek malo prevladava, tako da si o zbivanju na fronti još uvijek рravimo krive predodžbe. Malo ih je koji mogu prosuditi valjanost ratnih snimaka. Uslijed ovih krivih predodžbi mogli su »strategi« kod kuće mimo da biju svoje bitke u fantaziji. No sada je to drugačije. Slike tjednika »Wochenschau« pružaju svakom čovjeku mogućnost, da zaista vidi rat onako, kako se danas vodi, i pod kojim uvjetima se vojska bori. Tkogod ove slike vidi, doživijuje onda zaista u neposrednoj blizini istinu o ratu. Već nekoliko dana iza početka operacija može ovaj tjednik objelodaniti prve slike o događijama. Naravno ne može se pri tome izbjeći neugodnoj okolnosti, da osobito osjetljivi ljudi najedamput vide okrunu stvarnost, i uslijed toga trpe. Narod treba steći odpornost u snašanju prave istine. Slika umjetnika i riječ pjesnika danas više nemaju zadaću ratnog izvjestitelja. No to ne znači, da izvještaji u umjetničkom ruhu nemaju značenja. Jer i u tjedniku »Wochcaschu« vidimo slike, koje su uzete iz neposrednog zbivanja na fronti, a ipak nose na sebi znale umjetničkog monumentalnog zbivanja U ovim slikama postaje elementarna zbilja tek pravi ep. Ima mnogo snimaka nastupajućih kolona, gađajućih baterija i oklopnih kola, koje u svojoj slikovitosti sjećaju na staro junačke priče Nekoje snimke, koje prikazuju junaštvo ove ili one jedinice, odmah bi mogle da poslužo za film A ako stojimo čisto na umjetničkom stanovištu moramo sami priznati, da mnogo puta i najveći umjetnici ne bi mogli stvoriti tako velebno nešto kao što nam to pokazuju kadkada prirodne snimke s ratišta. Mnogo umjetnici snimcima iz ovog rata stvorili simbolične slike, a u svrhu mogle bi se upotrebiti i mnoge snimke, koje donasa »Wochenschau«