Pukovnije jedne njemačke pješačke divizije, koje su se nakon gotovo tri tjedna najnapornijih borbi probile kroz Južnu Ukrajinu i nadalje slijede neprijatelja, u toku su borbe prvi puta imale priliku upoznati se pobliže sa sovjetskim vojnicima iz Moskve i neposredne blizine sovjetskog glavnog grada. Veći je broj od njih pao u njemačko zarobljeništvo. Na bojištu gdje se je borila ova divizija, sreli su brojne radnike iz moskovskih tvornica kao vojnike, koji općenito izjavljuju, da su zadovoljni sa sudbinom. Prigodom zarobljenja nisu se suzdržavali govoriti istinu o prilikama u Staljinovom carstvu. Kad je prvi mladić počeo pripovijedati postali su i ostali njegovi drugovi odvažnljima. Podrobno su sve iskazali što drže o komunizmu i njegovom blagoslova. Od svakog pojedinog mogu se saznati porazne pojedinosti o teškom životu sovjetskih rudnika. Zajednički je svim ovim izvještajima mržnja i zgražanje nad židovstvom, koje je pomoću boljševičkog (sustava našlo puta k svim odlčujućim položajima u sovjetskoj državi. VOJNIČKI NEIZOBRAŽENE RADNIKE TJERAJU NA KLAONICU Ovi su sovjetski radnici obično ljudi tridesetih godina, koji otvoreno izjavljuju svoju radost, što su već kod prvog susreta s Nijemcima zarobljeni. Lažima svojih političkih komesara nisu vjerovali. Sad imaju prilike izjaviti svoje prave osjećaje, koje su prije prike. Tako govore sa začuđujućom iskrenošću o njihovom pravom odnosu prema komunizmu, koji označuju židovskom prevorom radništva. Sad su sretni da su sc riješili zauvijek GPU-a i njegovih komesara. Zanimljivo je za položaj ovih radnika da im je zarobljeništvo milije nego li život u sustavu, gdje vlada nasilje i korupcija, premda je ovaj sustav napisao »sloboda« na svoju zastavu. U stvari taj sustav predstavlja samo najgoru pljačku. Jedan monter, koji na odgovornom mjestu, prima mjesečno 1200 rubalja. Ova je plača upravo dovoljna za 4 metra sukna, i ništa više. Ovaj primjer je dovoljan, da se označi opći položaj. Radnici uopće nisu ništa znali o ustrojstva suvremene vojske. Ipak je većina ovih zarobljenika pripadala strojopuščanoj pukovniji, ma da uopće nisu redovito izvježbani, a tekar su pred nekoliko tjedana pozvani u vojničku službu. Jedan je od njih bio samo deset dana vojnik, kad su ga Nijemci zarobili. Suglasno izjavljuju ovi moskovski radnici, da je već prigodom prvog dana napadaja vladao u Moskvi veliki metež, koji se je onda iz dana u dan povećavao. Vijesti o porazima sovjetske vojske svuda su poznata usprkos svih pokušaja sovjetskih komesara, da ih poriču. Time je povjerenje prema vojničkom vodstvu još više pokolebano.