Cijeli se svijet opravdano čudi divovskim njemačkim uspjesima na bojnom polju. Isto tako pobuđuju najveće divljenje velebna djela njemačkog veleobrta naoružanja. Protivnici Reicha nisu računali s time, da će Nijemci stvoriti tako rekuć preko noći ovakav golemi veleobrt naoružanja, koji upravo besprikorno funkcionira, tim više, što je u Njemačkoj već prije rata vladalo osjetljivo pomanjkanje radnika, a i sirovina. Mislili su, da će uslijed rata u Njemačkoj prije ili kasnije doći do zastoja, što će nepovoljno djelovati na opskrbu njemačke vojne sile. Njemačko umjeće organiziranja, a napose društvovne predradnje već su za vrijeme mira sve ove račune protivnika prekrižile. Danas Njemačka ima ne samo dovoljno sirovina, već i dovoljno tvornica, a što je najvažnije, dovoljno sposobnih radnika, koji rade s voljom i oduševljenjem. Tajna, da. danas, nakon dvije godine rata i usprkos engleske blokade, njemačka proizvodnja podpuno udovoljava svim golemim zahtjevima rata, ima se tražiti prije svega u okolnosti, da je njemačka privreda već unaprijed mudro stvarala zalihe u neograničenoj mjeri. Nadalje je Njemačka znala razborito i svrsishodno upotrijebiti sve svoje radne sile za ratno-gospodarske zadaće. Uz to su njemački radnici uzorno društvovno osigurani. Njemačka je osigurala potrebnu radnu silu za veleobrt naoružanja time da je »kupila sve raspoložive radne snage, i da je mnoga poduzeća, koja posredno ili neposredno nisu radila za interese rata ili ratne privrede, jednostavno zatvorila ili ograničila njihov rad, tako da je na taj način oslobodila mnoge radne sile za svrhe općenitosti. Još preostali manjak ispunjen je inozemnom radnom silom, od koje se danas na radu u Njemačkoj oko 1,7 milijuna radnika. Ujedno se je njemačko vodstvo pobrinulo, da se osiguraju sve one sirovine, koje su potrebne za sam rat, pa su dapače zaplijenjene zalihe sirovina, koje su se nalazile kod posebnika, koji njima nisu bile neophodno potrebne. Kako bi se vlastima, koje vode nadzor nad radnicima, dala mogućnost za pravilnu razdiobu radnih snaga u poduzećima važnim za rat, određeno je odmah poslije izbijanja rata, da radnici ne mogu više svojevoljno mijenjati mjesto rada. Na ovaj se je način spriječilo odlazak radnika iz jednog mjesta na drugo i vlasti su mogle tim putem porazdjeliti radnike prema ukazanoj poterbi. To je tražio interes ratno privrede i pokazalo se, da je ova mjeri bila vrlo povoljna za uspjeh rada u svim veleobrtima, važnim za rat. Osim toga uvele su njemačke vlasti posebnu ratnu odredbu, po kojoj stručni radnik jedno stanovito vrijeme mora raditi u jednom poduzeću. Ali ova obveza službovanja postoji na sto premještenih radnika samo kod petorice. Na ovaj način je veleobrt naoružanja uvijek i odmah mogao dobiti potrebne stručne sile. Tako je došlo do premještavanja radnih sila iz manje važnih poduzeća, kako je to već prema potrebi zahtijevao interes ratnog veleobrta i vidjelo se, da je ova mjera bila vanredno povoljna. Postavljeno je načelo stručni radnici samo na stručnom poslu. Uspjeh ove mjere bio je tim veći, jer su njemački radnici prošli odličnu stručnu školu u fronti rada, pa su se dobro snašli u svakom poslu: Samo uslijed ove mudre skladnosti u upotrebi stručnog rada bilo je moguće, da golemi stroj njemačkog ratnog veleobrta ovako besprikorno funkcionira. Posebnu ulogu u njemačkom radinom ustrojstvu igra —žena U Njemačkoj se doduše žene ne izrabljuju na način kao u Sovjetskom Savezu ili u Engelskoj, da mora raditi i teške poslove muškarca ili dapače ratovati. Rat je stvar muškarca, a ženi u prednjim linijama nemaju ništa tražiti. Pokazalo se ali, da žena ima naročitu sposobnost za mnoga zvanja, za koja no treba posebno predizobrazbe. Mnoge su se žene iz osjećaja dužnosti same javile za rad. Dapače i mnoge udate žene rade pol dana. U njemačkom ratnom veleobrtu igraju i inozemni radnici značajnu ulogu. Većinom su svoje obitelji ostavili u domovini, pa im šalju svoje uštede. Mnogi od ovih radnika, koji su u svojoj domovini bili bespodeni, sada su zadovoljni, da su u Njemačkoj našli rada i kruha. Na tom poslu našli su se i mnogi radnici iz Norveške, Holandije, Belgije i Francuske, koji su time smanjili nezaposlenost u okupiranim zemljama i time dosta pripomogli prebroditi teške ratne posljedice. Na kraju treba naglasiti, da u nacional-socijalističkoj Njemačkoj nema štrajkova, i uopće nikakvih kriza proizvodnje. Dalekovidna njemačka društevna politika najveći je oslonac njemačkog ratnog gospodarstva, značajnog čimbenika velebnih njemačkih pobjeda.