Stupanje Japana u rat postavilo je gospodarskim stručnjacima pitanje, je li danas Japan već dovoljno jak, da uspješno vodi težak rat protiv takva dva protivnika, kakvi su USA i Britanski Imperij? Ovo pitanje valja razmatrati sa dva posve različita gledišta: sa čisto vojničkoga i onda ne manje važnog ratno-gospodarstvenog stanovišta. Japanska oskudica sirovinama bila je nekoć upravo poslovična, ona se još i danas očituje u stanovitim područjima, ali je već davno prestala biti opasnošću, koja bi znala spriječavati slobodu kretanja Carstva izlazećeg sunca. Anglosasi su se ipak prevarili, kad su se nadali, da će prigodom dobava sirovina Japan gospodarskim bojkotom prisiliti na popuštanje ili čak na kapitulaciju. Japansko gospodarstvo postalo je baš minulih godina unatoč tegobnog rata na kineskom kopnu skoro posve nezavisno od američkog tržišta. Danas Japan uopće nije više upućen na uvoz sumpora, grafita i dušika, te kraj stanovite štednje u raspodjeli namiruje svu svoju potrebu ugljena iz vlastitih rudokopa. Najjača potreba uvoza pokazuje se još kod željezne rudače i starog željeza, petroleja, bakra, olova, azbesta, gume itd., ali je Japan baš posljednjih godina živo nastojao, da i u tom pogledu postane što neovisniji od inozemstva. To je Japan postizavao veoma intenzivnom proizvodnjom sintetičnih sirovina, veleobrtnim proširenjem na azijskom kopnu, te oživljavanjem trgovačkih veza s mnogim državama. Tri su najvažnija temelja japanskog ratnog gospodarstva: njegovo obilje ljudskog materijala, samoopskrba živežnih namirnica, koja kraj skromnosti prehrano pučanstva ne može predstavljati teško pitanje to njegov sve značajniji veleobrt, koji danas ne proizvodi samo potrošna dobra, nego je u velikoj mjeri prešao i na stvaranje proizvodnih dobara. Japanske matično otočje imade površinu od 383 tisuća četvornih kilometara. Na njemu živi 71 milijun ljudi, t. j, 186 na četvornom kilometru. Ako pribrojimo japanske posjede Formozu, Koreju i poluotok Sahalin, dobijamo površinu od 600 tisuća četvornih kilometara sa 101 milijun ljudi, dakle još uvijek 146 po četvornom kilometru. Porast japanskog pučanstva iznosi godišnje oko milijun ljudi. Ovo obilje ljudskog materijala izaziva prostornu ograničenost, te je japansku politiku uputile smjerom proširenja i stvaranja podesnih kolonizacionih područja u slabo nastanjenim zemljama. Za veleobrt i poljodjelstvo međutim, dakle za ratno gospodarstvo u najširem smislu, predstavlja ovo obilje ljudskog materijala neprocijenjive vrijednosti, jer gospodarstvo raspolaže dovoljnim brojem radnika, a da vojska ipak ima na raspolaganju dovoljan broj ratnika. JAPANSKI VELEOBRT PORASAO NA 76 POSTO CJELOKUPNE NARODNE PROIZVODNJE Japanski veleobrt poprimio je posljednjih trideset godina upravo goleme razmjere. Ipak je Japan još i danas zemlja prilično seljačkog obilježja. Japan se može sam opskrbIjavati živežom, a to je u prvom redu posljedica najintenzivnije obrade tla (14 milijuna seljaka u 5,6 milijuna gospodarstava), a u drugom redu posljedica već spomenute uprave poslovične skromnosti japanskog naroda. Japanac se naime hrani pretežno biljkama, t. j. skoro isključivo rižom. Japan namiruje svu svoju potrebu riže, pšenice, zobi, graha, graška, šećera, čaja i riba. Na uvoz je upućen samo u pogledu stočarskih proizvoda, dakle krzna, kože, četinja i vune. U tom pogledu međutim nije ovisan o Anglosasima. Japanski se veleobrt temelji u glavnom na iskustvu starijih veleobrta drugih zemalja, Japancima je uspjelo udio veleobrta u cjelokupnoj narodnoj proizvodnji povisiti 1939. na 76.4 posto. Ipak japanski veleobrt u pogledu ratnog gospodarstva 19S6. kad je počeo spor s Kinom, još nije bio posve na visini. Veleobrt potrošnih dobara bio je još znatno veći nad veleobrtom proizvodnih dobara: metalni veleobrt predstavljao je tek 9.5 posto cjelokupnog veleobrta, a proizvodnja tekstilne robe tek 35 posto. Baš posljednjih pet godina taj se omjer znatno popravio. Indeks veleobrta proizvodnih dobara porastao je od 171.5 godine 1936. na 239.7 godine 1939., a istodobno pala je indeksna brojka proizvodnje potrošnih dobara od 125.3 na 121.4. Što se proizvodnje ratnog materijala tiče, bit će japanski veleobrt u punoj mjeri u stanju, udovoljiti svim potrebama obrane zemlje. U pogledu ratnog gospodarstva uopće Japan je dakle u svakom pogledu potpuno osiguran.