Posljednjih dvadeset godina stigla su unatoč hermetske zatvorenosti Sovjetske Rusije ipak česte izvješća o užasima u toj golemoj zemlji. Pozornica tih raznih događaja bila je međutim često toliko udaljena da opisi tih strahota nisu na nas djelovali potrebnom neposrednošću. Danas međutim, kad stotine tisuća vojnika na licu mjesta prati tragove boljševičkih zločinaca, kad nam ratni izvjestitelj i fotoreporteri prikazuju slike u tamničkim dvorištima zaklanih žrtava, mora nas do dna duše potresti pomisao, da je golemi ratni stroj Moskve u jačini, koja se nije niti slutila, bio spreman, da ovaj sustav užasa prenese na čitavu Europu. Napose životinjski ponašali su se boljševici, kako je poznato, u Lavovu i u drugim galicljskim gradovima. Njemačka građanska uprava, koja se tamo sada uvodi, postepeno odkriva čitav opseg boljševičkih krvološtava. Iz velike hrpe službenih spisa uzimamo samo jedan, koji trijeznom stvarnošću daje sliku o grozotama, kojima je bilo izvrgnuto ovo napaćeno ukrajinsko pučanstvo. U izvješću ratnoga suda u Stanislavovu kaže se među ostalim: ZAJEDNIČKI GROBOVI ZAKLANIH UHIĆENIKA Zgrada suda, u kojoj se utaborio GPU, pronađena je u posve opustošenom stanju. U tamničkom dvorištu pronađena su tri skupna groba, u koja su pokopane žrtve životinjska okrutnosti organa GPU. Članovi obitelji od boljševika uhićenih osoba tražili su pristup grobovima, da bi nakon ekshumiranja lješina imali mogućnost ustanoviti, da li se i oni nalaze među žrtvama. Iz tog razloga pa i iz razloga zdravstvene skrbi otvoreni su grobovi. Odmah je ustanovljeno, da u svakom grobu leži po nekoliko lješina. Iskopavanje bilo je napose teško, jer su se lješine već nalazile u raspadanju, pa je napadaj tisuća muha, primamljenih kužnim smradom, znatno otešćao rad. Nakon što je iskopan prvi sloj od osam lješina, obustavljeni su daljnji radovi, jer je ustanovljivanje istovjetnosti lješina bilo nemoguće. Lica lješina bila su od predhodnih mučenja toliko iznakažena, da se crte lica uopće nisu više mogle prepoznati. Osim ovih grobova pronađeni su u drugim dijelovima grada i u neposrednoj blizini grobovi umorenih osoba, među njima i jedan grob, u koji je majka pokapana zajedno s ubijenim djetetom. U jednom selu pronađeno je u jednom grobu 200 lješina, a u drugom tri groba, u kojima je bilo pokopano mnoštvo ljudi.« Ovaj izvadak iz službenog izvješća ne treba komentara. Nije potrebna neka posebna uobrazilja, da iza ovih trijeznih riječi osjetimo mnoštvo boli i suza, koje su boljševici nanijeli ukrajinskom stanovništvu ovih gradova i sela. To nam tumači i izraze neopisivog veselja, kojim ovi izmučeni ljudi pozdravljaju na njihovom ulazu oslobodilačku njemačku i savezničku vojsku.