Židovski dio stanovništva Sjedinjenih Američkih Država sa svojim koruptivnim svojstvima — vođe gangstera Al Capone, Dutsch Schuluz alias Arthur Giggenhei,mer, Jack Diamond, Bernard Rosenkranz, Bermani, Gold itd. su redom Židovi! — nagomilao se samo u velegradovima. Židov je u tolikoj mjeri sposoban prilagoditi se, da u najkraće vrijeme poprima vanjštinu Yankeea, pravog Amerikanca, pa makar i ne znao sakriti tipične osebine ghetta, s kojima tamo i ne upada jako u oči, dok ćemo Nijemce, Engleze, Skandinavce, Hrvate ili Talijane prepoznati još nakon nekoliko pokoljenja na prvi pogled. To ćemo (ustanoviti i u samom New Yorku igdje je broj Židova najveći. Mark Twain je doduše rekao, da se Amerika ne boji Židova, jer da su i Yankee jednako prefrigani. Među prvim veleobrtnim magnatima i nema previše židovskih imena, ali zato Židovi vladaju američkim javnim mnijenjem, potvrđujući izreku jednog poznatog gospodarskog stručnjaka ,da su ≫USA upravo do vrha ispunjene židovskim duhom ≪. To tamo nitko i ne poriče, i Sve ostale rase pretopile su se bar po vanjštini u Yankke. Hrvati i Talijani, pa i Irci vrlo živo poždravaju svijest svoje zajednice, ali predstavljaju ipak prilično slabe nerastopljive čestice u velikom američkom kotlu, u kojem kovitlajući nastaje nova američka narodnost. Nijemci u Americi naprotiv nemaju skoro nikakvog upliva a to je vjerojatno radi toga, jer su napustili Njemačku, kad njihova domovina još nije postala velevlast, te je bila razdijeljena na bezbroj državica. Svi doseljenici iz sjevernih zemalja donijeli su novaca, dok su kasniji doseljenici iz romanskih i slavenskih zemalja došli tek, da ga tamo steknu. Posljedica toga bila je ta, da su se doseljeni Slaveni i Romani okupljali oko velegradova, dok su si nordijski doseljenici izgradili farmu, kalili šume, prodrijevši sve dalje prema zapadu, do obale Tihog Oceana. Dok na taj način u Americi prilično jasno raspoznajemo tri sloja bijelaca, dotle je pitanje đrugobojnih rasa posve neriješivo. Tako je nerješivo u prvom redu crnačko pitanje. Otkad je 1620. godine jedan nizozemski brod u Virginiji iskrcao prve crne robove — Engleska je u ostalom godinama farmerima kao robove prodavala i bijele kažnjenike — silno je i porasla crnačka najezda u USA. Na plantažama južnih država crnci obavljaju poslove, za koje bi, neki jednostavno nisu sposobni. Bez njihovog rada ne bi te južne države tako brzo napredovale. Iznenadno oslobođenje crnačkih robova nakon građanskog rata 1865. .godine međutim nije znatno poboljšalo njihova položaja. Još i danas postoje u južnim državama krajevi, u koje crnci ne smiju stupiti, svagdje, u vlaku, u kazalištu, pridržana su im posebna mjesta, a linčovanje kao samozaštitna mjera bijelaca vrši se tamo i nadalje u najvećoj mjeri u priličnu pasivnost vlasti. Nakon prvog svjetskog rata međutim započela je selidba crnačkog stanovništva prema sjevernim državama, a prije svega u velegradove. 1935. bilo je, prema podatcima ≫Interracial Review ≪, u Sjedinjenim Američkim Državama oko 13 milijuna crnaca, koji su sačinjavali 10 posto stanovništva USA. S pol milijuna crnaca je New York danas najveći crnački grad svijeta, kao što je ujedno i najveći židovski grad svijeta. U crnačkim četvrtima Chicaga živi 350 tisuća crnaca, u Baltimoreu i Washingtonu oko 120 tisuća itd. Politički i gospodarski mnogo ne znače, iako su u obrtnoj djelatnosti često vanredno sposobni. Osim toga postoji još mnogo mješanaca i crnačkih intelektualaca, koji još pogoršavaju to pitanje. Tamo međutim, gdje u južnim državama sjede crnci, pojavljuje se pitanje ≫siromašnih bijelaca≪. Njih s prezirom gledaju čak i cm ci, jer oni kao i u Južnoj Africi predstavila ju samo neku vrst taloga bijelih plutokrata. Osim toga imade Amerika još oko 75 tisuća Kineza i preko 150 tisuća Japanaca. Do 1880. nostojala je nada, da će iz miješanja nordijskih rasa nastati nešto, što se danas u Europi naziva Yankeeom, jer taj da je poljodjelstvo igralo još odlučnu ulogu. Posljednjih desetljeća je međutim stvaranjem velegradova bijelog stanovništva u gradove i pogoršanje rase ozbiljna briga svih misaonih Amerikanaca. Granica kaste po indijskom uzoru postoji doduše donekle između bijelaca i tamnoputnih, ali je nema nipošto između Yenkeea i Židova. K tome dolazi i to, da zahvaljujući američkoj politici i gospodarskom shvaćanju sve više nestaje staje seljačkog mentaliteta, koji je početkom vladao kod doseljenika. Obilje neiskorišcenog plodnog zemljišta dovelo je do uništavanja prirodnih bogatstava i do sklapanja kratkotrajnih zakupnih ugovora. Na taj način postao je američki farmer lovac za profitom. Silna konkurentna borba prisilila ga je da bezobzirno iskoristi zemlju i šumu, pa je tako došlo do ≫tragedije američke zemlje≪, koju su tek sada djelomično spoznali. Računa se, da je uslied ovakovog gospodarenja i žestina američkog pljuska polovica američke plodne zemlje odplovljena, a jednako tužne razmjere poprima i pretvaranje čitavih predjela u pješčžne pustinje. Kraj ovakovih prilika je shvatljivo, da si čak i u ovoj t. zv. zemlji obilja trećina pučanstva ne može priuštiti za objed ni pet centa, a to u našem ncvcu znači dvije kune. Posljedice ovakovih prilika s obzirom na rasne odnose možemo si lako predstaviti. U zemlji, u kojoj 12 najbogatijih obitelji raspolaže prema izvještaju newyorškog burzovnog odbora imetkom od 625 milijuna dolara ,ne može se ova činjenica spojiti s pojmom slobode i demokracije ,a da ne spomenemo i propadanje kakvoće rase. Amerika danas nije više onaj znameniti kotao, u kojem su se stapale rase.