Dok s ratišta na Dalekom Istoku dnevno stižu vijesti o sve većim pobjedama divne japanske oružane snage, britanska se promičba kao utopljenik slamke sve grčevitije hvata nekakvih pretjeranih vijesti o tobožnjim uspjesima crvene vojske na istočnom bojištu, nastojeći njima ohrabriti anglosasku javnost, koja je u vrlo tmurnom raspoloženju morala proslaviti minule blagdane. Niti britanska promičba ne može poricati činjenicu, da se početkom ruske zime u nekim odsjecima provedeno djelomično povlačenje njemačke vojske iz klinova na povoljnije položaje jedva primjećuje i ne većoj zemljopisnoj karti. I sama engleska promičba opominje svoju javnost, da ne veže pretjerane nade s ovim neznatnim pomaknućem fronte, jer da će jednog dana, čim nastupi ljepše vrijeme, započeti njemački protuudarac, koji bi anglosasku javnost mogao više iznenaditi od svih dosadašnjih njemačkih uspjeha. Sadašnji položaj na istočnoj fronti potvrđuje samo ono, što se znalo već onda, kad je započeo rat na Istoku: da je naime sovjetsko naoružanje neobično jako. Oko osam do deset milijuna sovjetskih vojnika već je izlučeno iz rata smrću, zarobljeništvom ili uslijed rana, ali se još uvijek iz duboke ruske pozadine sve tamo do u Sibiriju dovlače nove divizije, koje nadomještaju razbijene i raspršene divizije na fronti. Ova zima pokazuje se punom jasnoćom, koliku je opasnost zapravo predstavljala Sovjetska Rusija, te da se Njemačka i njeni saveznici bore protiv najvećeg neprijatelja, koji je ikad nastupio u svjetskoj povijesti. O tome je možda netko još prije dvojio, ali danas već u to svatko vjeruje. I baš jer je njemačko vrhovno vodstvo već pri je 22. lipnja spoznalo veličinu ove opasnosti, odlučilo se i moralo se odlučiti za ofenzivu. Isto tako znalo je njemačko vrhovno vodstvo, da rat protiv ove najveće množine vojnika i najveće množine ratnog materijala ne može biti dovršen u kratkom roku. Kad se žilavom sovjetskom otporu pridružila još i žilavost ruske zime, našla se je hrabra njemačka vojska pred poteškoćama. koje su nadmašile čak i one minulog ljeta. Kad je dakle velika studen onemogućila nastavak ofenzive, moralo se frontu ustaliti. Razne izbočine prema istoku naime, nastale tokom ofenzivnih pokreta, omogućile bi neprijatelju usredotočene navale, a osim toga omogućilo je skraćivanje fronte i oslobođenje od naporne službe znatnih borbenih snaga. Skraćivanje istočne fronte, koje je njemačko vrhovno vodstvo unaprijed najavilo, odgovaralo je dakle trijeznoj vojničkoj spoznaji, da je povoljniji položaj za vrijeme zimovanja važniji od nekoliko četvornih kilometara pustog područja. Sovjetske čete iskoristile su ovo djelomično i mjestimično povlačenje njemačke fronte za svoje protunapadaje. Obrana tih protunapadaja po najvećoj ruskoj zimi tražila je naravno od njemačke vojske naročitu požrtvovnost. Teške borbe vode se u srednjem dijelu istočne fronte, gdje su boljševici očito sada usredotočili svoje napadaje. Tu je, kako vidimo iz službenih ratnih izvješća, došlo i do mjesnih prodiranja u frontu. Ovi su prodori međutim odmah za ustavljeni ili su pak položaji natrag osvojeni protuudarcem. A to će i ostati odlučno tokom ove zime dok proljetno sunce ne stvori promijenjene ratne uvjete. Treba naime znati, da je njemačko napredovanje unatoč tvrdokornosti sovjetskog otpora i unatoč svih protunavala sovjetskih divizija zaustavljeno tek onda, kad je oštra studen onemogućila nastavak ofenzive u pravom smislu riječi. Ovu bitnu važnost vremena kao prolaznog čimbenika strategije svijesno mimoilazi britanska promičba. Niti ruska zima naime, koja od vojske zahtijeva toliko napora ne traje vječno. — Čim ona mine, vidjet će se, da njemačka vojska nije nenadmašiva samo u odbijanju napadaja. Doći će opet vrijeme nove ofenzive i tada će njemačka vojska biti još jača nego do sada. Sovjeti, koliko god se napinjali ove zime, ne mogu nipošto nadoknatiti sve ono, što su tokom minulog ljeta izgubili na časnicima, vojnicima, oklopIjenim kolima, krilašima i topovima. Njemački veleobrt međutim — to znade svatko, tko je bio nedavno u Njemačkoj — radi jače nego minulih zima i taj će veleobrt izgraditi više oklopljenih kola, krilaša i topova, nego li ih je bilo početkom ljeta. Prilikom minulih blagdana nije pod božićnim drvcima u Njemačkoj bilo toliko darova kao inače, ali to nije znak slabosti njemačkog gospodarstva, nego znak, da ove godine više ruku nego ikada radi na tome, da najboljim vojnicima svijeta stvori najbolje oružje. Što pak ova ujedinjena radna snaga Njemačke i pola Europe znači za ishod rata, to znade svatko, koji je imao prilike vidjeti žive dokaze njemačke stvaralačke snage. Kad će proljetno sunce ponovno zasjati nad ruskim poljanama i kad će opet započeti njemačka navala, nastat će opet nove i teške borbe. Omjer snaga bit će međutim daleko povoljniji, nego li u lipnju prošle godine, kad je Njemačka morala jurišati na nadmoćnu snagu, čija će težina jednom začuditi svijet, kad budu objavljene brojke. Dotle na ramenima vojnika na istočnoj fronti leži teški teret obrambenih borbi. Dnevno čitamo u ratnim izvještajima njemačkog vrhovnog zapovjedništva jednostavnu rečenicu: »Navale su suzbijene«. To su međutim teške borbe, teže možda nego li tokom ljeta, ali su borbe odlučna značaja obzirom na veliko hrvanje, koje će početi idućeg proljeća. Neprijatelj snažno juriša na istočnu frontu, ali ona se drži, i održat će se do dana, kad će se iz obrambenih rovova opet pokrenuti pobjednički val, koji će dalje jurišati prema Istoku, da konačno uništi najveću opasnost, koja je ikada prijetila Europi.