Veliki uspjesi Japanaca postat će nam razumljivi, ako uočimo suprotnost između strategije očekivanja, na koju su se oslanjali Englezi i Amerikanci, te strategije smjelog naleta Japanaca, ako uočimo razliku između zastarjelih nazora Anglosasa, te revolucionarnih novotarija u modernom ratu Japanaca. Anglosaska strategija oslanjala se na tvrđavni trokut Hongkong—Manila—Singapur, kao veliki prostor za sakupljanje zajedničkih borbenih snaga, koje bi imale spriječiti razvijanje japanske borbene snage. Singapur, kao najjača britanska pomorska tvrđava u Istočnoj Aziji, postao je posljednjih godina odlučnom točkom ovog strategijskog trokuta. Iz ovog trokuta trebala je u danom slučaju britansko-američka mornarica nastupiti protiv japanske mornarice, čim bi se ova osmjelila na pothvat u južnom pravcu. Nadalje je kod njih postojala nada, da će ovaj trokut zajedno s mostovnim stupovljem Manila—Havaj omogućiti razvijanje napadaja anglosaskih pomorskih snaga protiv japanske matice — zemlje. Snaga ovog operacionog uporišta još je u posljednje vrijeme znatno pojačana izgradnjom raznih velikih zračnih uporišta na Filipinima, u Hongkongu, u Malaji i u Sjevernom Borneu. Anglosaska zamisao je međutim bila previše podvrgnuta strategiji zastarjelog načina vođenja pomorskog rata, koji nije vodio računa o velikom preokretu, koji i za pomorsko ratovanje predstavljaju uspjesi zračnog oružja. Napose američko ratno vodstvo bilo je još zadojeno zasadama pomorske strategije, koje je admiral Mahan zabilježio u svojem »Ratnom priručniku«: »Premoć na moru je glavni preduvjet i najsigurnija obrana svakog svjetskog carstva«. Jesu li Amerikanci pomišljali na poučak pustolovine na Kreti? Jesu li bili svijesni toga, da dovoljno jako zračno oružje može pobijediti i jaku mornaricu? Uspješni napadaji torpednih zrakoplova osovine na britanske pomorske jedinice u Sredozemnom moru pokazali su jasno opasnost i za teško oklopljene jedinice. Pomorska prevlast uvjetuje danas naime i zračnu prevlast u prostoru operacija. Prvi su tjedni rata na Dalekom Istoku pokazali, da Amerikanci nikako ne raspolažu s tom zračnom prevlašću. Čak i Englezi poslali su u svojoj umišljenosti svoje teške bojne brodove u borbu bez dovoljno zračne zaštite. Zato su za ovo iskustvo platili još veću školarinu nego kod Krete. KAKO SU JAPANCI RAZBILI ANGLOSASKl STRATEGIJSKI TROKUT U ISTOČNOJ AZIJI Japan je naprotiv mnogo toga naučio iz razvoja europskog rata. Japan je uočio, da je zračna prevlast važan preduvjet za pomorske operacije u velikim prostorima, kao što je i zračna prevlast za operacije motoriziranih postrojbi na kopnu. Japan je znao, da tek suradnja jake zračne snage s moćnom mornaricom zajamčuje pomorsku prevlast, a time i iskrcavanje na udaljenim mjestima. Japan je znao stvoriti preduvjete za ovu suradnju između mornarice i zračnog oružja. To se moglo postići na dva načina: dodjeljivanjem zračnih snaga na nosačima zrakoplova mornarici i stvaranjem dovoljno kopnenih uporišta kao odskočnih dasaka za zračno oružje. Japan se koristio s obim mogućnostima. Početkom sadašnjeg rata, 1939., raspolagao je Japan sa šest gotovih nosača zrakoplova i s jednim u gradnji, dok je istovremeno imao sedam gotovih matičnih brodova za zrakoplove, a jedan je bio u gradnji. Nosači zrakoplova imadu međutim dosta ograničen prostor za primanje zrakoplova, a osim toga su prilično izvrgnuti napadajima kako iz zraka, tako i s mora. Zato svaka oružana sila nastoji raspolagati sa što više kopnenih uporišta za suradnju s mornaricom. Japan je zato jako proširio svoja kopnena uporišta. Posljednjih godina iskoristio je Japan vrlo spretno svaku mogućnost za poboljšanje svog zračno-strategljakog položaja. Tokom kineskog rata postali su Šanghaj i Kanton japanskim zračnim uporištima, tako da je britanska, krunsku kolonija Hongkong došla u doseg japanskih kopnenih zrakoplova. Zauzećem otoka Hainana približio se Japan Filipinima, našavši se time u blizini jednog ugla pomorskog trokuta Hongkong—Manila—Singapur. Sporazumom o zajedničkoj obrani Indokine dobio je Japan zračna uporišta Hanoi i Saigon, prodrijevši time već u sam spomenuti trokut. Time je Japan kraj svojih nosača zrakoplova imao važne odskočne daske i na kopno. Iskorišćavanjem ovog zračno-strategijski vrlo povoljnog položaja bilo je japanskom zrakoplovstvu omogućeno odmah početkom rata teško i oštetiti anglosaska zračna uporišta i unutar tog trokuta, te si osigurati zračnu prevlast u tom prostoru. Kraj toga zadalo je japansko zrakoplovstvo engleskoj pacifičkoj mornarici u tom prostoru uništavajući udarac, potapljanjem dvaju bojnih brodova, i dok je suradnja s mornaricom stvorila mogućnosti nesmetanog iskrcavanja na obalama Južno-kineskog mora. Osiguranje jakih i dalekih prevoza četa pomoću zračnog oružja i mornarice omogućilo je Japancima iskrcavanje na sve strane. Nije Ii znak neprijeporne prevlasti, kad japanski prevoz četa može radi iskrcavanja na Borneu i Celebesu prevaliti put od preko tisuću kilometara, a da ga neprijatelj uopće ne smeta? Nesmetani dolazak japanskog prevoza četa na 80 brodova s preko pedeset tisuća ljudi na Filipine predstavlja najrječitiji dokaz te japanske premoći i posvemašnje zatajenje američkog zračnog oružja. Najnoviji japanski uspjesi na kopnu poboljšavaju sve očiglednije njihov zračno-strategijski položaj u tom trokutu. Osvajanjem Malajskog poluotoka osigurana su nova važna zračna uporišta, tako da je sada već i Sumatra i Java u dosegu japanskih bombardera. Sporazumom sa Siamom sve više je ugrožen i sam Rangun, glavni grad Birme. Od Ranguna do Kalkutte, srca Indije, ne iznosi zračni put više od tisuću kilometara! I na obzorju Indije pojavljuju se dakle prijeteći oblaci, dok se s japanskim iskrcavanjem na Novoj Guineji stvara novo uporište, koje već poput sablasti uznemiruje Australiju. Japan je dakle spretnom primjenom europskog ratnog iskustva te snagom svojih smjelih udaraca posvema pobrkao strategijski položaj u pomorskom trokutu Hongkong—Manila—Singapur. Englesko-američki protivnik, koji si je taj trokut izgradio kao najpovoljnije uporište za napadaj, prisiljen je na obranu prije nego li je mogao i pokušati, da u ovaj prostor smjesti jake zračne i pomorske snage, to da si uredi svoja uporišta za velike operacije. Rat u Istočnoj Aziji pokazuje dakle jasno, da je preduvjet uspješnih pomorskih operacija zračna prevlast u dotičnom morskom području.