Junački borbeni duh japanskih zrakoplovaca postigao je odmah prvih dana sukoba s Anglosasima uspjehe, koje su ratu dali posvema drugi tok, nego li su to zamišljali Roosevelt i Churchill. Dok po računu engleskih i američkih pomorskih stratega prije početka japanskog rata nije mogla postojati ni najmanja sumnja u nadmoć u Tihom Oceanu okupljenih pomorskih snaga obih sila, i dok su si u Londonu i Washingtonu već živo predstavljali, kalio će njihove ujedinjene mornarice negdje u Južnom Kineskom moru prisiliti na bitku i potući Japance, našla se sada odjednom, nakon uništenja odnosno teškog oštećivanja devet američkih i najdragocjenijih britanskih bojnih brodova brojčana nadmoć na strani Japanaca. Povrh toga nalaze se američka uporišta Guam, Wake i Manilla već čvrsto u japanskim rukama. Midway i najjače američko pomorsko-zračno uporište, Pearl Harbour na Havajima, znatno su oštećeni, dok se na najvećem filipinskom otoku, Luzonu, Japanci nakon osvojenja glavnog grada nalaze u konačnoj borbi s ostatcima posade, čiji urođenički dijelovi po duši sigurno stoje na strani Japanaca. Na kineskoj obaH u japanskim su rukama sve za Englesku i Ameriku važne točke od Tientsina do Hongkonga. Kakav upliv će svi ovi zapanjujući uspjesi imati na daljnje vođenje rata Japanaca i na cjelokupno vođenje rata sila osi. Gubitak spomenutog ratnog brodovlja i pomorsko-zračnlh uporišta, koja su od najveće važnosti za uspješno vođenje rata u Istočnoj Aziji, učinio je veoma malo vjerojatnim, da će Amerikanci ikad više pokušati svoju znatno smanjenu pacifičku flotu sjediniti s engleskom mornaricom iz Singapura, koja Je također lišena najboljih brodova, te da će imati smjelosti poslati ih u borbu. Najveća pomorska bitlia svjetske povijesti, koju je svijet očekivao, vjerovatno se za sada ne će odigrati, u koliko se Amerikanci ne odluče, da svoje gubitke u Pacifiku nadoknade dijelovima atlantske mornarice, a Britanci dijelovima svoje domaće ili mornarice u Sredozemnom moru. Da se Amerika i Engleska odluče na taj korali, njihov bi položaj u Atlantiku i na Sredozemnom moru bio bitno oslabljen. To bi pak bilo nadasve ubitačno, a možda i sudbonosno radi ishoda borbe za tonažu u blokadnoj bitci na Atlantiku, kojoj su Englezi uvijek pridavali odlučnu važnost, te za borbu za prevlast u Sredozemnom moru 1 u Sjevernoj Africi. Posve Je dakle vjerojatno, đa u najbližoj budućnosti na Pacifiku ne ćo doći do velike pomorske bitke, ali zato do tim življeg trgovačkog 1 podmorničkog rata, koji će i dalje desetkovati 1 inače već toliko oslabljenu tonažu Anglosasa. ULAZAK JAPANA U RAT PREKRIŽIO SVE RAČUNE PLUTOKRATA I BOLJŠEVIKA Potreba tonaže USA porasla je znatno ulaskom Japana n rat. Ratne mornarice, koje operiraju u ncd oglednim pacifičkir.r prostorima, uporišta, koja se tamo nalaze ili koja bi valjalo natrag osvojiti, traži golemo brodovlje prevoznlh 1 opskrbnih brodova, koja valja oduzeti vlastitoj te britanskoj 1 sovjetskoj opskrbi, kao i trgovini s neutralcima. Opasnosti, koje je rat s Japanom donio za trgovačku plovidbu u Tihom Oceanu, prlsillt će Amerikance, bilo da se i tamo služe brodopratnjama, što bitno usporava plovidbu, te traži dosta pomorskih borbenih snaga, bilo pak da svoju plovidbu iz Amerike prema Sueskom kanalu i Perzijskom zalivu upute kroz Atlantik, prelio rta Dobre Nade. To bi pak značilo produženje plovidbe na dvostruku udaljenost, a time i smanjivanje dobavnog kapaciteta na polovicu. Bez obzira međutim na pomanjkanje tonaže, te na povećane opasnosti, koje vrebaju na brođopratnjc na ovako dugim prugama, primjenit će se i mnoge druge okolnosti na štetu Engleza i boljševika. Tako će primjerice divizije, koje sada Engleska baca borbu u Malajl i Burmi, manjkati1 Libiji i na Bliskom Istoku. Revolucionarni pokreti u Indiji I u arapskim državama dobivaju japanskim uspjesima nove poticaje. Već dobrano okljaštarene australske i novo-zelanđske čete požuruju svoj prevoz kući, da bi zaštitili svoju vlastitu već prilično ugroženu domovinu. Konačno no će ni Sovjeti više moći svoju vojsku na Dalekom Istoku oslabiti, da bi pojačali europsku frontu. S druge strane smanjit će se bitno, ako no će posvema izostati 1 američke dobave ratnog materijala, koje su sada i njima samima prijeko potrebne. To će najviše pogoditi Sovjete. Luka u Via dlvost&ku, preko koje su dobavljane američke pošiljke Sovjetskoj Rusiji, nalazi se na dohvat Japanaca, te se već može smatrati zatvorenom. Luka u Arhangclsku je zaleđena, a isto vrijedi i za; luke u Sjevernoj Sibiriji. Za opskrbu Sovjeta preostaje dakle kao jedina uporabiva luka Murmansk, čija se željeznička pruga stalno oštećuje pogotclma bombi njemačkog zrakoplovstva, te teški put preko luka u Perzijskom zalivu, čije su neprilike već dobrano poznate. Kraj toga još se živo sjećamo opetovanih očataih poziva Staljina za pomoć svake vrsti, ali u prvom redu za žurnu dobavu žitarica. RASPLINULA SE ENGLESKA I SOVJETSKA NADA U AMERIČKU, POMOO Međutim se ne radi samo o živežnim namirnicama, poznati su razmjeri gorostasnih sovjetskih gubitaka ratnog materijala, koji se još povećavaju sadašnjim zimskim jurišima na njemačku istočnu frontu. Sovjetski je pak ratni veleobrt do tri četvrtino u njemačkim rukama. I Engleska je u Libiji izgubila bezbroj oklopljenlh kola, zrakoplova, i topova, pouzdajući se jedino a američku pomoć. Međutim i sami Amerikanci pretrpjeli su već do sada tolike gubitke u brodovima, zrakoplovima i ranom materijalu uopće da će još dugo biti zaposleni nadoknadom tih šteta i opskrbom novo stvorenih vojski i brodovlja. Na taj način rasplinula se sovjetska i britanska nada tj američku pomoć u ništa. I čisto s gospodarskog gledišta olakšavaju japanski uspjesi bitno ratovanje silama Osi. Malaja i susjedno područje predstavljala su najvažnija područja kositra i kaučuka, dok je tu čungkinška Kina namirivala svoju potrebu wolframa i antimona. Kad Japanci zauzmu Malaju i Burmu, te, time odrežu i najvažniji opskrbni put u Kinu, onda je i američki ratni veleobrt izgubio nenadoknadiva vrela. Ti izgledi nisu nimalo pak podesni, da Amerikance osokole da nastavljaju sa svojim dobavama saveznicima, zanemarivši vlastite potrebe! Položaj Engleske i Sovjeta pogoršava se međutim i na drugi način ulaskom Japana u rat. Cak i navještaji rata Hrvatske, Bugarske, Rumunjske, Slovačke i Mađarske Americi i Engleskoj spadaju među takve okolnosti. Poslanstva i konzulati USA odnosno Engleske u tim zemljama bili su naime obična središta uhodarstva i terorizma. I tome je sada učinjen kraj. Sile Trojnog Sporazuma već sada uspješno surađuju: Japan vezivanjem i uništavanjem neprijateljskih snaga na Pacifiku i u Istočnoj Aziji, Njemačka, Italija i njihovi saveznici pak vezivanjem i uništavanjem neprijateljskih snaga na istočnoj fronti, u Libiji, na Atlantiku te na engleskom otoku. Držimo, da nitko ne dvoji, da sile Osi ne će oklijevati, da iz ovog očevidnog pogoršanja opeć strategijskog položaja neprijatelja povuku potrebno korisne pouke za daljnje uspješno vođenje rata i za konačnu pobjedu.