Nikad u svojoj velebnoj političkoj karijeri nije Adolf Hitler bio toliko a središtu zanimanja čitavog svijeta, kao sada usred rata, koji je zahvatio cijeli naš planet. Svi narodi svijeta s velikom napetošču gledaju na čovjeka, o kojemu danas svi drže, da se odlučni potezi u ovoj divovskoj borbi između dvaju svijetova izvode po njegovim uputama. Zanimljivo je promatrati, kako ga pojedini narodi, prema svom političkom mentalitetu, shvaćaju bilo kao spasitelja Europe iz opasnosti, koja ja prijetila ili pak kao svog najvećeg neprijatelja. Koje je shvaćanje ispravno? Ako sudimo bez predrasuda, mora se Hitleru u najmanju ruku priznati, da je za svoj narod ostvario političke ciljeve i uzore mnogih pokoljenja Nijemaca, za čiji je samo pokus ostvarenja bio pred njim preslab svaki drugi državnik. Kao vojnik svog naroda, kao nepoznati ratni dobrovoljac, krenuo je zajedno s milijunima jednako oduševljenih muževa istog mentaliteta 1914. s jednom pukovnijom Reicha — iako rodom Austrijanac — u svjetski rat. Nakon četiri godine žilave borbe razbila je izdaja u pozadini raskrvavljenu, ali hrabru vojsku carske Njemačke. Razvodnih Adolf Hitler počeo je još u vojničkoj odori, još napola slijep, ponovno borbu, veliku borbu za spas i sreću svoga naroda. Svi mi, kao suvremenici velikog povjesnog zbivanja, manje više poznamo put, koji je Hitler prevalio, došavši do vlasti. Naše pokoljenje pratilo je živom pozornošću njegovu borbu za vanjsko-polltičku ravnopravnost Njemačke, te sada promatra posljednje faze ove borbe protiv ostataka otpora preživjelog svijeta. Izgleda, da se u životu i djelu Vođe Nijemaca ponovno potvrđuje stara istina, da je svjetska povijest zapravo samo povijest nekolicine velikih ličnosti. Da su pak te ličnosti velikom većinom ujedno bili političari i vojnici, ukazuje na veliku snagu oblikovanja vojničtva kako u životu pojedinih država, tako 1 u životu svih naroda uopće. Upravo vojničke vrline zajamčile su u prvom redu ličnostima, koje su stvarale povijest, njihove trajne uspjehe i njihovu slavu među kasnijim pokoljenjima. VOJSKOVOĐA SMJELIH OSNOVA I MUNJEVITIH ODLUKA Adolf Hitler je dakle u prvom redu vojnik. Vjera u vlastitu snagu, hrabrost za borbu, odlučnost za stvaranje i volja za pobjedu — sve su to u prvom redu vojničke vrline, kojima se njemački narod divi kod svojeg Vođe i koje on sigurno posjedite u najvećoj mjeri. Ostali svijet pak upoznao je po vanjsko-političkim uspjesima od Hitlera vođene politike Raicha poslije 1933. vojskovođu smjelih osnova i munjevitih odluka, koji unatoč svih iznenadnih zahvata nije zanemario hladnu proračunanost i oprezno promišljanje poEtičara. Upravo je čudnovato, s kakvim je osjećajem sigurnosti Hitler u svim fazama svog vanjskog i nutarnjopođtičkog djelovanja upravo pogledom vidovitog proroka znao dočekati pravi trenutak, našavši za suradnike uvijek prave i najsposobnije muževe. Teška škola prošlog svjetskog rata i kasnija politička borba sigurno je još više razvila prvotnu podlogu značaja, koja je već kod njega postojala do savršenstva, podučivši ga u pravilnom ocjenjivanju naroda 1 čovjeka pojedinca. Vojnici na fronti bili su prvi ljudi, kojima se okružio i koje je predvodio u borbu Ovi muževi njegove najuže okolino poznaju energiju i radnu sposobnost Hitlerovu, koji se znade zadovoljavati s najmanjim počinkom, koji znade raditi do kasno u noć, pa su se i oni znali svojim životom prilagoditi njegovom r.tmu rada. Hitler se zanima za sve i za svakoga. On je, zahvaljujući uzorno provedenoj izvještajnoj službi, svaki čas najtočnije obaviješten o svemu, što se bilo gdje na svijetu događa. Kraj pitanja politike on živo sudjeluje međutim i u umjetnčkim pitanjima, a naročito zanimanje posvećuje dakako prije svega vojničkim pitanjima. Jedan od njegovih najužih saradnika, pročelnik novinstva Reicha dr. Dietrich, rekao je jednom: ≫Samo rijetki ljudi u Njemačkoj znadu, koliko vremena Vođa, unatoč tolike zaposlenosti, znade posvetiti proučavanju vojničkih pitanja. Nema hitnijeg djela vojničkotehničke ili vojničko-povjesne prirode, koje ne bi poznavao. Nema uopće vojničkog pronalaska, o kojem ne bi raspravljao u krugu svojih generala i admirala. Zanimanje Hitlera za vojničke stvari obuhvaća najmanje sitnice svih vrsti oružja, a njegovo stručno znanje zapanjuje često i stručnjake. Zato on nije samo duša i pokretna snaga divovskog njemačkog oružanog napora, nego ujedno njegov duhovni stvoritelj i inspirator. U svom neumornom radu na izgradnji oružane snage Reicha, u usavršivanju njegove obrane i oružja, u brizi za vojničku zaštitu naroda, on je ne l samo politički, već i pravi vojnički Vođa svog naroda≪. NA PUTU K NOVOJ I SRETNIJOJ EUROPI Hitler međutim nije samo vojnik 1 političar, on je i umjetnik. U svom velikom djelu ≫Mein Kampf≪ izjavljuje, da je najprije namjeravao postati graditeljem. Njegovo veliko zanimanje za cjelokupno stvaranje na području graditeljstva poznato je već čitavom svijetu. Njegovi gradi-ž telji znadu za to njegovo veliko zanimanje, koje sc pokazuje kod svih velikih osnova Reicha, stranke i njeni očitih gradova, i oni znadu za zapanjujuće potankosti, u kojima odaje svoju pažnju za najsitnije potankosti. Gorostasno stranačke zgrade i u Nurnbergu, kao i genijalni nacrt o preobrazbi Berlina, u biti su i izvedbi Hitlerova volja. Njegovo opsežno znanje i njegov svrsishodan rad na umjetničkom polju očituje se i u njegovim govorima na stranačkim kongresima u Nurnbergu te u njegovom živom zanimanju za izložbe slika, nove kazališno komade i filmove. Da naročitu pozornost posvećuje glazbi, te da je osobito obožavatelj Wagnerove glazbe, to znadu i u inozemstvu. Za svoju osoba bez pretenzija i skroman u načina života zalile ipak u dodiru s predr stavnicima stranih sila i u svim službenim zgodama razviti i onaj ugled njemačke moći, koji dolikuje Vođi naroda od 90 milijuna. Njegova okolina znade, koliko je skroman u jelu, te da živi na skromnoj građanskoj hrani, vegetarski. Kave i alkohola nikad ne pije, kao što je i odlučni protivnik nikotina. Sada pak, vani na fronti, većinom se zadovoljava s vojničkom hranom Iz satnijske kuhinje. Unatoč tog svog vlastitog odricanja svih životnih užitaka Hitler za svoj narod, a prije svega za njemačkog radnika nastoji postići najvišu moguću razinu života. Upravo je dirljivo, kako se na svakom koraku vidi trag njegove skrbi za njemačkog radnika. Njegovo često osobno uplitanje u slučajevima, kad su se pojedinci u naročitoj nevolji obratili neposredno njemu ili njegovom uredu, poznati su i najširim krugovima. I sada usred rata, Hitler se već bavi pitanjima budućeg mirnog doba. Na političkom obzorju već se odrazuju oblici novog stvaralaštva, koje obuhvaća čitavu Evropu. Uznositi cilj stvaranja mira narodima, koji se očito nije mogao postići staj rim sredstvima, želi Hitler postići novim putovima, kojima još nitko । nije išao. To je njegovo europsko poslanstvo, U sve većoj mu se mjeri priključuju narodi Europe. Hitler i njegova misao o novoj i boljoj Europi predstavlja povjesni prelom međunarodne politike, čiji prodor sada doživljujemo.