Tamo, gdje nepobjedive oklopljene vojske njemačke oružane snage prodiru u neprijateljsku zemlju, gdje iza njih slijede beskrajne kolone pješaštva, topništva i pratnje na samovozima, da se nemilosrdno odupiru neprijatelju, tamo na svim cestama susrećemo neumorne glasnike, koji podržavaju vezu između pojedinih četa, među pojedinim stožerima, od zapovjedništva pukovnija, đ divizija, zborova i vojski do izvidnica, koje se nalaze neposredno neprijatelju za petama. Oblijepljeni debelom naslagom snijega ili blata, ne obazirući se na umor i napor, koji često znade potresti živcima, prokrstarili su oni sve ceste Europe, od Poljske do Španjolske, od Norveške do najjužnijeg Balkana. Oni se i sada neumorno voze beskrajnim daljinama sovjetske zemlje, takozvanim »cestama« ovog zimskog pakla, koje su međutim same rupe snijega ili blata ili su sasvim smrznute. Njih zbilja ne možemo nazvati cestama, jer iziskuju strašne napore i od čovjeka i od njegovog stroja. Podmukli način borbe protivnika učinio je i djelo ovih motoriziranih glasnika u ovom ratu naročitim poglavljem mnogostrukog, ponajviše neznanog junaštva, jer njihovi putevi često prolaze krajevima, u kojima se još sakrivaju raspršene sovjetske čete ili podmukli gerilski ratnici. Njemački vojnik pobijedio je međutim i ove svoje neprijatelje, loše ceste skoro nedogledne udaljenosti svog najopasnijeg protivnika, kojeg je do sad sreo. Pred njegovim očima lebdi samo jedan cilj: požrtvovnost i napredovanje do skrajnosti, jer to traži domovina od njega, od njegovog oružja i stroja.