Rat u Istočnoj Aziji obuhvatio je i tajanstvenu zemlju, Stražnje Indije, Burmu, predstražu Britanske Indije. Međutim su Japanci zauzeli već onaj krak između prevlake Kra i zaliva Martabana, tako da je ugrožen i sam glavni grad Rangun, koga su već napustili svi oni, koji su u službi britanskih probitaka. Položaj se je pogoršao još time, što je međutim i Siam navijestio rat, tako da sada u Burmi napreduju udružene japansko-siamske divizije, Čangkajšek je također odaslao onamo svoju vojsku, da štiti važnu Burmansku cestu, putem kojim su ga do sada Englezi i Američani opskrbljivali ratnim potrepštinama. Sada Japanci udruženi sa Siamezima nastoje spriječiti ovaj dovoz. Burma, široka i bregovita zemlja, između Bengalskog zaljeva i malajske prevlake Kra, spada još i danas među najmanje istražene krajeve Azije, i ako gusti tok svjetskog prometa prolazi upravo mimo njenih obala. Na obalama glavne burmanske rijeke Iravadi križaju se putevi mnogih plemena, uljudbi i vjera brojnih naroda iz silnog prostora Prednje i Stražnje Indije te Kine. Gotovo čitavo kraljevstvo Avra — tako su Burmanci nazivali svoju državu za vrijeme neovisnosti — spada u područje monsuna, vjetrova, koji ljeti donašaju velike množine oborina, nakon ovih kiša na obalama se šire bujne, groznicom okružene šume mangorije, dok se u unutrašnjosti zemlje vječno zelene tropske prašume. Ovo je pravi raj za tigrove i leoparde, za zmije otrovnice i slonove. Ali je ovdje i zahvalno polje djelovanja za istraživače i putnike, koji su si postavili zadaću, da riješe brojna pitanja, kojima Burma toliko obiluje. Zapravo su Englezi već pred više od stotinu godina počeli osvajati ovu bogatu i lijepu zemlju, i konačno se čvrsto utvrdili u njoj. Englezi su se pobrinuli, da svijet ne bi odviše doznao. Nikome nije poznato, koliki su dio prirodnoga bogatstva nekadašnjih kraljevstva šana Englezi već iskoristili ili samo ustanovili. Burma obuhvaća 605 tisuća četvornih kilometara, te je prema tome veća od Njemačke prije prvog svjetskog rata. Međutim broji samo 15 milijuna stanovnika, od kojih ogromna većina pripada budhizmu. Ipak je položaj u narodnom pogledu vrlo zamršen, pošto ondje živi bezbroj plemena tibetansko-burmanskog i siamsko-kineskog podrijetla. Ta zamršenost i prepletenost dolazi svagdje do izražaja, svejedno, da li se divimo neobičnim pužastim ukrasima zlatne palače posljednje burmanske kraljice u Mandalaji, ili 60 metara dugačkom liku ležećeg Budhe u Peguju, ili praonicama rubina u Mokogu, koje su najveće na svijetu, ili vječno poplavljenim rižinim poljanama burmanskih nizina. Svagdje susrećemo egzotične pojave života, kojima samo vrlo teško vlada tanki sloj britanske upravne i vojničke vlasti. Od kada je Engleska 1884. zadala posljednji udarac njenoj nezavisnosti Burma se nije smirila. O tome govore napose krvavi ustanci u godinama 1930.—1938. Neprijateljstvo protivr Engleske u dušama je Burmanaca tako ukorjenjeno, da se guverner od Ranguna, koji je zapravo gospodar zemlje, do danas nije usudio među domaćim pučanstvom prikupiti novake za englesko -indijsku vojsku. Ova je činjenica tim značajnija i kada znademo, kako su opsežne granice Burme prema Siamu i kineskoj pokrajini Jinani, kako je nedovoljna cestovna i željeznička mreža, kojom u ovom području raspolažu branitelji Britanke Indije. O svemu tome jasne govori i činjenica, da su Amerikanci ovih dana uhitili burmanskog ministra zapovjednika Sawa na proputovanju jer je nedavno u Londonu zatražio za svoju domovinu položaj dominiona. Iako je Burma po prirodi silno bogata zemlja, ipak je tek nedovoljno iskorištena. U poljodjelskom pogledu zemlja je organizirana samo djelomično. Polovicu njenog izvoza predstavlja riža. Vanredno važna su burmanska petrolejska polja kod Singuja i Jenangjaunga, odakle vodi cijevovod do Ranguna. Nadalje daju bogata nalazišta kositra, ležišta wolframa, olova, srebra i neiscrpive količine plemenitog drva Burmi značaj zemlje, koju čeka velika budućnost. Važne prometne žile predstavljaju kanali Tvante, rijeke Iravadi i Čindvin, kao i željezničke pruge, kojih ima nekoliko tisuća, vlasništvo je također Engleza i Amerikanaca, a u njima radi burmanski kuli za ropsku nadnicu. Ulaskom japansko siamskih divizija u Burmu kucnuo je i za tu po Englezima iskorišćenu azijsku zemlju čas slobode. Anglo-indijske čete u svojoj obrani u toj zemlji ne mogu računati na simpatije Burmanaca. Kao najbolji primjer služi im u tom pogledu Taj, koji se je već uvrstio u blok slobodnih azijskih naroda uz bok Japana, da tako djelotvorno surađuje na stvaranju sretnije Istočne Azije. Churchill nije htio priznati Burmi ni položaj dominiona, a Tokio joj priprema potpunu nezavisnost u zajednici slobodnih azijskih naroda. Japansko napredovanje u Burmi zadaje u Londonu osobite brige, jer bi s oslobođenjem ove zemlje pala istočna predstaža Britanske Indije. Predstavnici burmanskog oslobodilačkog pokreta u Tokiu i Bangkoku već se spremaju, da preuzmu upravu u oslobođenoj domovini. Oslobođenje Burme od britanskog upliva značit će korak dalje k stvaranju one veće Istočne Azije, koja će biti po japanskim osnovama oslobođena svakog stranog, a napose anglosaksonskog upliva.