Zašto se rat na Istoku još pooštrio, ako su boljševici toliko izgubili? Zarobljeni boljševički stožerni časnici jednoglasno potvrđuju, da je Staljin polagao veliku nadu u zimu. Znao je, da mu usprkos tvrdokornih i skupocjenih obrambenih bojeva pred Moskvom za zimski rat ostaju na raspolaganju još jedino dobro izvježbane sibirske divizije. S dubokim i širokim operativnim probojem htio je razbiti njemačku frontu. Ali svi ti pokušaji razbili su se uz silne ponovne neprijateljske žrtve na upravo željeznom njemačkom otporu. Mjestimični uspjesi unatoč promičbenog napuhavanja sa strane Moskve nisu zanimljivi, jer je već i boljševička vojska osvjedočena, da njemački vojnik izjednačuje manju prirodnu otpornost protiv mraza i snijega osobnom hrabrošću i čvrstom voljom otpora, sve to po zasluzi uzvišene misli, za koju je pošao u rat. Sada smo usred onog zimskog doba, od kojega su Staljin i Timošenko očekivali najveće uspjehe. Razlikujemo naime tri razdoblja ruske zime: prvo je »jesenska zima« s malo snijega i suhim mrazom, koja još pospješuje veće operacije motoriziranih skupina. Nakon toga dolazi po prilici s novom godinom t. zv. »srednja zima«. To je najgore zimsko doba s najviše snijega. U to su vrijeme veći navalni pothvati nemogući. Mogu se provađati samo manji napadaji s pojedinim bojnama. Timošenkova tajna zimska zapovijed, na temelju iskustva iz prvog finskog rata, ovakvo stanje izričito potvrđuje za siječanj i veljaču. Nakon ovoga doba dolazi t. zv. »proljetna zima«, kada nastupi jugovina, koja još više otešćava operacije. Moramo računati s time, da njemački otpor i pokraj jakog mraza ne će popustiti, jer sada stiže na frontu sve više zimskih potrebština. Ako su zimska zakloništa djelomično već izgrađena, bit će neprijateljski navalni pokušaji sve bezizgledniji. Naravno, da se je najteže naviknuti na znatni pad temperature, osobito, kad treba iz pokretnog rata prelaziti na čvrstu obranbenu crtu. Ovogodišnji zimski rat bio bi sasma drugačiji, da nisu pobjede njemačke vojske u toku ofenzive izbile neprijatelju zube. Veliki gubitci vojnih oružja, osobito topništva, očito se pokazuju u očajnim izjavama, da je zima njihov saveznik. OSEBUJNOSTI RATA U LJUTOJ RUSKOJ ZIMI Položajni rat sam po sebi donaša i novi način ratovanja. A zima sa svojim vremenskim uplivom, sa snijegom i ledom, još na posebni način i temeljito izmjenjuje sliku ratišta. Obilježje zimskog rata su noć, sniježna mećava i magla, a njegova snaga počiva u zasjedama i iznenadnim podhvatima. Pješak se na dubokom snijegu može kretati samo pomoću skija. Već teške strojne puške i lake pješačke topove treba dopremiti u položaje pomoću posebnih vozila, koja su slična saonicama. Teško topništvo, u koliko je moguće, drži se čvrstih cesta. Put do novih položaja čine sniježni plugovi. U to su doba i oklopljena kola ograničena u svojoj pokretnosti. Ali rijeke i jezera sa svojim debelim ledom odlična su uzletišta. I tako se prijatelj i neprijatelj za vrijeme kratkih zimskih dana međusobno sreću zato, jer su im uzletišta još bliže fronti. Za zimski je rat snijeg najbolje gradivo. Sniježni, drvom obloženi jarci, zapreke od snijega za oklopljena kola, kolibe izgrađene iz snijega, — sve to pruža vojniku zima. Osigurati se treba na sve strane, pa čak i u zaleđu. Djelatnost predstražara mora biti živahna. Iz zraka treba zemlju dobro promatrati, jer se u snijegu neprijateljski položaji mogu još bolje ustanoviti. Tragovi u snijegu su vrlo izdajnički, zato moraju vojnici biti obdareni istim onim ćutilom, što ga imaju Indijanci, kad sljede vlastiti ili neprijateljski trag. Miniranje, prividni položaji u snijegu, koji namame neprijateljsku paljbu, — sve ove lukavštine upotrebljavaju se za vrijeme zimskog rata. Napadač se ne može kao ljeti samo tvrdokorno braniti na položaju, ne može se ukopati, pričekati noć i onda se povući ili čekati, dok mu ne dođe pomoć. Kada bi tako postupao, brzo bi se smrznuo u onim hladnim krajevima. A ako i pokuša uzmak, rijetko kada izmakne uništenju. Ovo je samo letimična slika rata u snijegu i ledu. Po osebujnostima ovog zimskog ratovanja već se opaža, kako je njemačko vojno vodstvo, kao i razbor i brzo snalaženje njemačkog vojnika, nadmoćno nad lukavošču i podmuklošću neprijateljske vojske. Sve su Staljinove nade uzaludne, sve sovjetske zimske ofenzive ne mogu bitno promijeniti položaj, jer njemačka vojska uspješno pobjeđuje i — »generala Zimu«.