Bivši rumunjski ministar vanjskih poslova, prof. Manoilescu, koji je prošle godine sudbinu svoje zemlje povjerio Reichu, objavio je nedavno, istodobno u Rumunjskoj i u Njemačkoj, svoje misli o novom poretku u Europi. On smatra, da nije prerano u velikim potezima govoriti o oblicima budućeg mira. Ali gdje bi znanstveno i politički za to sposobni ljudi europskog naziranja započeli, da surađuju na velikom djelu nove izgradnje kontinenta? Rumunjski državnik zato predlaže, da se po uzoru glavnog stožera, koji u mirno doba izrađuje osnove za sve moguće ratne položaje, stvori duhovni glavni stožer, koji bi već za trajanja rata izradio vjerojatne hipoteze mira. Prema uzoru Akademije za prava naroda, o kojoj je predsjednik Njemačke akademije znanosti profesor Vahlen rekao, da je to glavni stožer borbe za prava naroda, predlaže prof. Manoilescu slobodne sastanke učenjaka sila osovine i njihovih saveznika, koji naravno ne bi predbježno obvezali pojedine vlade. Ovakova izmjena misli ne bi imala nikakav službeni ili poluslužbeni značaj, nego bi potekla na temelju posebničke pobude. Lijepa je doista zamisao, da bi se usred ratnog ognja, koji je zahvatio cijeli svijet sastali učenjaci svih zemalja, da svoje znanje stavljaju u službu izgradnje novog poredka! Svim narodima Europe, pa i onima pobjeđenim — nastavlja prof. Manoilescu — doviknut će pobjednička Njemačka bez promišljanja: »U novom europskom poretku, vi ste i dalje svoji!« Ovo shvaćanje smatra odlučnim momentom budućeg novog poretka, pa na temelju toga izvodi konkretne zaključke u političkom i kulturnom smislu. Novi poredak u Europi ne će biti vjerojatno stvoren isključivo na temelju narodnosnih prilika. Doći će kraj njih do izražaja i gospodarska, strategijska i diplomatska gledišta. Da bi se izbjeglo razmiricama, potreban je dakle spo razum o stupnju opravdanosti tih raznih gledišta pri stvaranju novog poretka. Odkad je narod kao takav postao političkim čimbenikom, glavna je pokretna snaga svakog povjesnog zbivanja nacionalizam. Zato je preduvjet trajnosti svakog budućeg novog reda, priznaje li prvenstvo načelu nacionalnog poretka. Time se naravno ne traži neograničeno pravo samoodređenja naroda u smislu ravnopravne vrhovničke državnosti i najmanjih naroda. Pravo nareda na vlastito bivstvo, o kojem govori Manoilescu, može sigurnije zajamčiti naddržavno vodstvo, nego vlastita državna vlast, koja nije dovoljno jaka, da bude doista neovisna od velesila. Da bi se oslabio prigovor, da narodi uopće nisu sposobni vršiti prava, dok nisu u stanju stvoriti nezavisnu vlast, nazvanu državom, učinjen je znanstveni pokus, da se zabludom tako zvano »međunarodno pravo« temelji na samim narodima. Prijedlog Manoilescua o stvaranju duhovnog glavnog stožera za pripremanje novog poretka u Europi, dobit će sigurno pristanak pravog glavnog stožera: njemačka oružana snaga izvršila je već glavne predradnje za novi poredak u Europi, lišivši njegove protivnike vlasti. Ne bi li mogla zajamčiti nesmetani razvoj novog poretka? Njemačka oružana snaga imade dakle važnu riječ kod predradnje za stvaranje novog europskog poretka, pa joj ne može biti svejedno, da li narodi u veleprostoru povjerenom njezinoj zaštiti pristaju na njemački poredak u Europi ili ne. Ovi narodi s pravom u njemačkom vojniku vide predstavnika i jamca novog europskog poretka. Pozivanje vodećih učenjaka europskih naroda na suradnju kod izradbe ako ne baš potankosti, a ono barem glavnih smjernica budućeg novog poretka predstavlja i probitak njemačke oružane snage čije će zadaće u zaposjednutim područjima biti tim lakše, u što većoj mjeri narodi pristaju na njemačko europski poredak. Zato se probitci njemačke oružane snage slažu s probitcima naroda, koje ona štiti u zahtjevu, da taj novi poredak mora postati pravnim poretkom za te narode. Zapravo je sasvim po sebi razumljivo, da u predradnjama za stvaranje jedne bolje i sretnije Europe sudjeluju i njeni duhovni prvaci pored političkih i vojničkih. Time će najbolje dokazati povezanost sa svojim narodima. Baš Akademija za prava naroda može u tom pogledu služiti putokazom. Dobar dio učenjaka mladih europskih naroda uvidio je pravodobno ovu neophodnu zadaću i sudjeluje djelotvorno na izgradnji duhovnih temelja jednog novog svijeta, koji se nalazi u stvaranju. U tom njihovom radu pruža im opravdani zahtjev za odgovarajućim životnim prostorom mladih naroda trajnu osnovu.