Na svim svojim dosadašnjim izborima isticao je Roosevelt stalno obećanje provedbe društvovne pravde, jer je svoj izbor uvijek zahvaljivao najširim radničkim masama. A da su te lozinke privukle, to ćemo razumjeti tek onda, ako uočimo strašnu društvovnu bijedu, koja vlada u Sjedinjenim Državama, iako je to u pogledu prirodnih bogatstava jedna od najsramnijih zemalja. Sjedinjene su Države u glavnom veleobrtna zemlja, tako da radništvo predstavlja jezgru pučanstva. Svima su poznate bijedne prilike, naročito u pogledu stanova, koje vladaju među engleskim radništvom, ali su prilike među američkim radništvom još kud i kamo gore. Jezgru stanovništva stambenih četvrti američkih radnika predstavljaju sezonski radnici, koji redovito svake godine s nastupom ljetnih mjeseci ostaju bez posla. Kako su im plaće minimalne, nemaju mogućnosti, da se iskopaju iz te sredine. Oni žive u najstarijim kućama onih gradskih četvrti, gdje se plaćaju najmanje najamnine, ili u krajevima, gdje si sami mogu iz dasaka skalupiti svoje »stanove«. Na ove stambene četvrti upućeni su međutim ne samo sezonski radnici, nego i svi drugi, jer im tjedna zarada ne premašuje petnaest dolara. U tim četvrtima bijede američkih gradova stanuje oko 40 milijuna ljudi, dakle preko trećine čitavog pučanstva. Samo rijetki američki radnici mogu si dozvoliti bolje životne prilike. Kako pak izgledaju te radničke četvrti, nazvane »slum«, to zapravo znade samo onaj, tko ih je vidio vlastitim očima. U ulicama, nastalim još za vrijeme osnutka USA, sve vrvi od prljavštine, smrada, bolesti i kriminala. Tu nema ni odvoza smeća, ni kanalizacije. Da se američki radnik oslobodi »sluma«, mora mjesečno zarađivati barem sto dolara. 37% pučanstva gradova međutim, koje zarađuje tek 800 dolara godišnje, nema nikakve nade da se riješi te očajne sredine. Nedavno je očajnim krzmanjem (štrajkom) uspjelo postići stanovito poboljšanje nadnica. Kako međutim nije uspjelo zaustaviti povišenje cijena, još su se i pogoršale prilike radničkih potrošača. Sve je naime ostalo po starom, samo su se posredni porezi povećali, a te plaćaju potrošači, dakle opet radnici. Sad je ovaj rat, koji je Roosevelt izazvao još više pogoršao teški položaj američkog radništva. RADNIČKA MLADEŽ PROPADA U »SLUMOVIMA« Kako već rekosmo, »slumovi« su prava rasadišta bolesti i zaraze. Tuberkuloza tu nevjerojatno hara, tako da je prilikom nedavnih stavnji za vojničku službu proglašeno 30% novaka sposobnima. Smrtnost u tim četvrtima je deset do dvadeset puta veća nego u ostalim gradskim četvrtima, što je također posljedica nezdravih stambenih prilika. Prema pouzdanim brojidbenim podatcima isto je tako 40 milijuna stanovnika USA preslabo hranjeno. Kraj toga su društvovne prilike takve, da si ni jedan stanovnik »sluma« ne može priuštiti liječničku njegu. Postoji doduše niz »dobrotvornih zaklada«, koje nastoje »ublažiti« bijedu, ali ih na tu požrtvovnost ne potiče samo kršćanska ljubav prema bližnjemu i milosrđe, nego i bojazan, da se zareze ne prošire. Ove dobrotvorne ustanove nisu naravno dovoljne da doskoče niti najvećoj nevolji. Sam New-York imade unutar svojih granica 17 četvornih milja »slumova«. Od stotinu dojenčadi tih krajeva 75 je rahitično. Ovu bijedu još povećava okolnost, što ta slaba djeca ne samo da ne dobivaju bolje i zdravije hrane, nego se već u najranijoj mladosti prisiljavaju na rad. Iz krugova ove djece potiče većina američkih prodavača novina, čistača cipela i t. d.t dakle djeca ulice, koja na ulici žive i propadaju. Ne brinu se međutim niti za odgojne prilike u tim »slumovima«. Škole su najprimitivnije, tako da mladež ovih krajeva nema nikakve stvarne podloge da se riješi okoline, pa joj se jedina nada u spas ukazuje u mogućnosti kriminalnih podhvata, koji naravno većinom svršavaju u zloglasnim američkim tamnicama. Baš ti »slumovi« su rasadišta tipičnog američkog kriminala, koji se u strašnim razmjerima širi baš među mladeži. Tako je posljednjih godina u Chikagu u roku od nekoliko godina četvrtina mladića između 10 i 17 godina osuđena radi raznih zločina i prestupaka. Nedavno pak je suđeno jednoj bandi iznuđivača, čiji je najstariji član imao tek 19 godina. Usrećitelj Amerike, usrećitelj svijeta, Roosevelt vrlo često je i mnogo govorio o društvovnoj pravdi. Do sada međutim na tom području nije ništa postigao. Time je dokazao, da je samo oružje američkog židovskog glavničarstva, koje zbog svojih sebičnih probitaka ne dopušta, da bi se iz temelja popravile teške društvovne prilike radnog naroda Sjedinjenih Država.