Temeljito preobraženje, koje je prošlih dviju godina obuhvatilo sva područja javnog života Norveške, te je u nedjelju kulminiralo svečanim državnim činom u starodrevnoj tvrđavi Akershus u Oslu, kad je Norveška opet došla do svoje narodne vlade, podržava se i na području duhovnog i umjetničkog života. Niz čimbenika doprinio je tome, da su oživjela mnoga vrela, za koje je već izgledalo, da su presahla, tako da je i norveško umjetničko stvaranje počelo opet sizati za bogatom baštinom narodnog blaga, osiguravši mu u duhovnim stvaranju ono mjesto, koje mu pripada. Naravno, da je i njemački duhovni život sa svoje strane utjecao na ovaj razvoj. Rasporedi kazališta u Oslu, Bergenu i Trondheimu ispunjavali su do travnja 1940. skoro isključivo engleske društvene komedije. Jedna od vodećih pozornica zemlje mogla se čak osmjeliti na groteskni pothvat, da velebno djelo najvećeg norveškog pisca, Ibsenov »Peer Gynt«, pretvori u burlesku. Danas doživljuju najveći norveški dramatičari Ibsen i Bjornson, uz burno odobravanje općinstva svoj preporod na pozornicama. Opet se igraju komadi Gerharda Hauptmanna, Paula Hellwiga i Jochena Hutha. »Norske Teatret« dobio je u Oslu novi dom na trgu sv. Olvasa s mnogo većim tehničkim mogućnostima. Baš ovo kazalište, koje je nastojalo podržavati prastari seljački jezik, zalegao se oduvijek za ozbiljnu dramatsku umjetnost. Iz knjižarskih izloga nestale su gluposti engleskih kriminalnih romana. U norveškim knjižarama danas opet traže Bojera, Dunna i Bulla, a Lars Hansen, arktički ribar sa zlatnim perom, ima mnogo uspjeha te je preveden i na njemački, dok mladi nadovezuje na Hamsuna i Gulbransena. Zaslužni kazališni stručnjak Finn Halvorse izdao je lijepu dvojezičnu zbirku njemačkih pisaca, a priprema se i niz norveških prijevoda 12 najboljih njemačkih romana. Velika skupina norveških slikara izlaže svoja djela u staroj vijećnici glavnog grada: jednostavni motivi jednostavno prikazani, fjordovi, ribarstvo, seoski život i svijetle noći su njihove glavne teme, koje se pojavljuju u zdravoj igri oblika i boja. Među vodećim slikarima ističe se Tore Hamsun sa svojim vanredno uspjelim portretom svog oca. Među kiparima zauzima prvo mjesto Vigeland. Školska djeca uče kao jedini strani jezik njemački, a sve veći broj mladih norveških studenata stiče znanje za velike zadatke, koji ih čekaju na njemačkim visokim školama. Oni mnogo doprinose uspostavi tjesnije veze s velikom germanskom rodbinom. Treba samo podsjetiti, kako su prije nekoliko desetljeća u Njemačkoj raširenih ruku primljeni Bjurnson i Ibsen, bez kojih ne bi bilo naturalističke drame, i Hamsun, od kojeg su mnogo naučili najsuvremeniji njemački pripovjedači. Tko je jednom proputovao prostranom norveškom krajinom, tko je doživio ponosnu osamljenost seljačkih kuća, divlju romantiku fjordova i neobičnu draž područja onkraj polarnice, tome je jasno, gdje valja tražiti snage, koje sada u doba velikog preokreta u Norveškoj dolaze opet do potpunog izražaja.