Nespokojni Vanja Radauš ni tri desetljeca nakon smrti ne prestaje poticajno djelovati na naš senzibilitet i na naše promišljanje o mogucnostima likovnog izraza. Upavo stoga što se nije htio ni umio ograniciti na jedno stvaralacko podrucje, na jednu problemsku dionicu, na jednom zauvijek utabanu stilsku inacicu (premda je održao izniman kontinuitet sasvim vlastitog temperamentnog manifestiranja) ostavio je otvorenima vrata za razlicite, pa i suprotstavljene, oblike kritickog citanja i tumacenja. .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.