* Ferd. grof Harrach: Grob u talasima. U životu ovojra umjetnika, koji je u Berlinu od naucnjackih studija prešao na slikarsko polje, isticu se tri kruga, iz kojih je crpao gradivo. U radu, koji je u njega uopce sa polja pejsaža i historijskog genrea, isticu se do godine 1870.: Car Maksimilijan na Martinovoj stijeni, Ribarska porodica u Škotskoj, Pilat pokazuje Hrista narodu. Luthera uhvatiše u Thurinškoj šumi. Drugi period obuhvata njemacko-franouski rat, gdje je umjetnik sudjelovao na bojištima. Iz tog kola spominjemo: Straža na Mont Valerienu, U worthskim vinogradima, Pismo Napoleona caru Vilimu nakon bitke kod Sedana, Moltke pred Parizom. Treci dio sadrži slike romanticnog i biblijskog karaktera: Abrahamova žrtva, Angjeo se javlja pastirima, Zatajenje Petrovo, Povratak. Ferd. grof Harrach rodio se je godine 1832. Naša današnja slika prikazuje zadnju pocast plemenskomu poglavici po starinskim ukopnim obicajima. Vjerni podanici položiše ga na lagju sa svim znakovima njegove casti i prepustiše volji uzburkanog mora, neka ga nosi, kuda hoce. Slobodan hodo je živ, slobodna neka ga i slobodno more nosi. SLIKE U TEKSTU. * Mme Lebrun: Sopstveni portret s djetetom. Mme Lebrun (rogj. Vigee) rodila se je 1755. godine u Parizu. Isprva je ucila u svog oca, slikara i profesora u akademiji sv. Luke, poslije u Greuzea, Briarda, J. Verneta i Doyena. Vec u petnaestoj godini istaknula so svojim talentom. Udala se veoma mlada za umjetnika Lebruna (Jean Baptiste Pierre), nu taj brak ne bijaše srecan i supruzi se razigjoše. Kad je buknula revolucija, ostavila je umjetnica Francusku i otišla u Napulj, Bec i Petrograd, okle se je godine 1801. vratila u svoju domovinu. Uz to je radila u Italiji, Njemackoj, Engleskoj, Holandiji i Švajcarskoj. Od nje imade do 650 lica, 15 slika i 200 pejsaža. U Louvru cuva se 6 njezinih djela, izmegju kojih je najviše na cijeni Sopstveni portret s djetetom. Ni u najvecoj starosti nije se odrekla umjetnickog rada, na glasu portret svoje necakinje izradila je u 80 godini. Mme Lebrun štampala je od god. 1835.—1837. svoje uspomene u tri sveske. * Rosa Bonheur: Oraci. Kada je godine 1865., nakon dvogodišnje duševne bolesti izdahnuo krjepki umjetnik Trovon, zapremi to mjesto ne više umjetnik, nego umjetnica Rosa Bonheur. I lajici i slrucnjacki pariski krugovi pozdravili su vec otprije s veseljem radove njezine ruke: nagjoše u njima ono, cega ne bijaše u Trovona, u koga je vec dulje vremena amateursko oko nailazilo na nedostatke. Rosa Bonheur rodila se je 1822. god. u Bordeauxu. Godino 1830. dogje sa svojim ocem u Pariz. Pokazujuci veoma slabu volju spram škole, sjedjenja i knjige, najradije je tumarala n pariskoj okolici, u slobodnoj prirodi. Tako se u nje probudi i izvježba talenat za posmatranje životinjskog svijeta. Na tome podrucju nije citavi vijek podao slikarstvu vece umjetnice. God. 1849. izigje njezina cuvena slika „Oraci", koja joj prihavi pohvalu francuske vlade, a sred oduševljena priznanja pohudi je, te je za osam godina izradila do trideset djela sa takvog podrucja, od kojih su najcuvenija: Konjski pazar (Nar. gal. u Londonu) i Kosidba. U pošljednje godine života podržavala je svoje slavno ime djelima ko: Ovce na paši, Šuma, Šumski kralj, Divlja krmad. Prozu životinjskog carstva nije još niko boljo predocio, nego li ova umjetnica, koja je umrla god. 1899. E. A. C. * Sa proslave razvijanja barjaka ,,Hrvaiskoga pjevackoga društva Trebevica“ u Sarajevu. Slike, koje iznosimo u našem današnjem broju snimljene su dne 3. i 4. juna na najznacajnijim tackama proslave. Bilo nam je pri tome na umu, da umjetnicki izragjenim reprodukcijama zabilježimo uspomenu sa lista razvitka pjevacke umjetnosti u Herceg-Bosni — u koliko je moguce zabilježiti bar ono, što ne može umaknuti oku. Hrvatsko pjevacko društvo „Trebevic" osnovalo se u Sarajevu pocetkom godine 1894., nastojanjem nekolicine sarajevskih gragjana. Umah u pocetku pristupilo je u to mlado kolo 110 clanova, od toga 36 pjevaca. Danas broji 519 clanova, od toga 25 pjevacica i 61 pjevaca. Uz to je u društvu i tanburaški zbor od 20 clanova. Lanjske godine poklonio je društvu odbor iz kruga najodlicnijih zagrebackih gospogja prekrasan barjak. Instalacija toga znaka okupila je dne 2., 3. i 4. juna do dvijo hiljade predstavnika pjevacke umjetnosti i njezinih prijatelja sa sviju strana Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (sa splitskom glazbom), te slovenackih krajeva, da jednodušno razviju zastavu „Trebeviceve" pjesme. Iz bogatog niza prigodnih svecanosti isticemo osobito sjajnu serenadu, što je prirediše sva hrvatska pjevacka društva uoci same proslave pred konakom poglavice zemlje Nj. Preuzvišenosti haruna Appela i pokroviteljico barjaka ggje S. Kengjelic, te matinee u velikoj dvorani „Društvenoga doma", gdje pjevahu pojedina zastupstva društava „Hrvatskog pjev. saveza", „Hrvoje" iz Mostara, „Majevica" iz D. Tuzle, „Nada" iz Banjaluke, „Zvijezda" iz Vareša, „Muško pjevacko društvo" i „Trebevic" iz Sarajeva. Zajcevu veliku kantatu „More" otpjevalo je upravo savršeno do 450 pjevala uz pratnju izvrsne vojnicke glazbe, pod ravnanjem gosp. Nikole Fallera, opernog direktora iz Zagreba. Na celu ove stranice iznosimo lik predsjednika „Hrvatskog pjevackog saveza" gosp. Milana Krešica iz Zagreba, te likove jrg. Nikole Fallera kao dirigenta pjevackih zborova i dra Nikole Mandica kao predsjednika „Trebevica". Ovoliko u pratnju našim današnjim slikama. Društvo je zakljucilo, da potanju historiju svoga opstanka i tacan opis svecanosti iznese u posebnoj spomenici. * M. Munkacsy, nedavno upokojeni prvak magjarskih slikara rodio se je godine 1844. u Munkacu. Porodicnim imenom zvao se zapravo Lieb, a umjetnikov otac bijaše u shižbi dvorske garde u Becu prije nego što se je preselio u Munkac. Za burnih cetrdesetosmih podina izgubiše mu roditelji sav imetak i pomriješe ubrzo jedno za drugim, pak tako dogje obdareno dijete u kucu svoga ujaka u Nagy-Csabu. U brizi da ga ko sirotu što brže opskrbi sigurnom ko