U novembru 1942 godine Nijemci su uzalud pokušavali da predu Volgu. To im nije pošlo za rukom. U oktobru 1943 godine Nijemci su pokušavali da sprijece Crvenu Armiju da prede Dnjepar. To im nije uspjelo. Protekla, godina geografski se uklopila izmedu Volge i Dnjepra. Na ogromnim prostorima izmedu velikih ruskih rijeka uklopili su se osnovni dogadaji godine. Izmedu Kijeva i Staijingrada ima više od 1000 km. prave zracne linije. Ali Crvena Armija je tjerala Nijemce natrag po kopnu. Od Kijeva do Staljingrada željeznicom je više od 1.300 km. Seoskim putevima još više. I svi su ti putevi pokrceni njemackim lješevima. Stvar, medutim, rije samo u ciframa prostoru i njemackim lješevima. Njemacka vojska, koja se povlacila u toku godine dana nije mogla da se zaustavi ni na jednoj vodenoj prepreci, o sasvim nije ona vojska, koja je a prema Volgi. I u Crvenoj Armiji, ja je protjeraia Nijemce do Dnjepra i koja ih je bacila preko Dnjepra desile su se ozbiljne promjene. Njemacka armija postaia je slabija. Crvena Armija postala je jaca. Godina velikih pobjeda otpocela je kod Staljingrada. Njemacka komanda ostavila je pod njim na stotine hiljada mrtvih Nijemaca. Nijemci su tamo ustuknuli pod udarcima Crvene Armije. Oni su se povlacili i dalje i po prvi put otpocetka rata pred njihovim ocima zalebdila je sablasna slika potpunog sloma. Ali njihova propaganda nije spavala. Citavu godinu dana ona je prikazivala sve pothvate Crvene Armije kao laicke i neuspjele. Nalazila je u njoj masu mana, kukala. i jadikovala, da Staljin nece imati cime da doceka njemacku Ijetnju ofanzivu. Naprotiv svaki svoj korak, svaki pothvat, svaki cin njemackih trupa prikzivala je:Cebelsova piopagarda kao vrhunac vještine njemackog vojnika, i njemackog vodstva A svaki cin Crvere Armije tumacilo se njemackom narodu uvijek naopako: Gore dolje, pobjeda poraz, uspjeh, nedaca... Mogli su oni tako obmanjivati Nijemce u 1942 godiri. Ali 1943 godina je razbila te iluzije. Nijemci se nisu nijedan put digli nakon Staljingrada. Oni su se stalno povlacili i padali sve dublje i dublje. Harkov i Orel, Slaliro i Taganrog, Smolensk i Brjansk, Cernigov i Poltava, svuda su se Nijemci pokušavali da zadrže. Grcevito su se hvatali za sve ove gradove, i iz sviju ih izbacila Crvena Armija. Nijemci su se povlacili, bježali prema Zapadu. Dnjepar je postao njihovem bolešrcm sanjarijcm Codinu dara ranijeonisu prodrli do Volge. Sada Nijemci maštaju, da ce se sakriti iza Dnjepra, na njegovoj desnoj obali. Ali oni nisu umjeli da odbrane liniju Dnjepra. Nisu im pomogli ni „Tigrovi", ni „Ferdinandi." Sva su se rastojanja ružila pod pritiskcm sovjeiskih vojnika. Crvena Armija došla je do Dnjepra sa ogromnim voljem, velikom brzinom, sa izvanrednim majstorstvcm. Za godinu dana ona je ojacala... Ona je napredovala u svakom pogledu. „.Stotine hiljada i milioni boraca Crvene Armije postali su majstorima svoga oružja, puške, esblje, mitraljez, topa, minobacackog posla, ferkovskog posla, pionirskog posla, avijacije. Desetine hiljada komandira Crvene Arrnije postali su majstciima vodenja trupa kaže drug Staljin. Ofanziva Crvene Armije—to je niz izvanrednih manevara, vještih udaraca po neprijateljskim krilima, smjelih prodora u pozadini protivnika. Generacije ljudi vojne struke proucavace ove poljske marevre, koji svi skupa sacinjavaju Staljinsku školu ratne nauke. U julu, koristeci privremeni zastoj u ofanzivi Crvene Armije, njemacka komanda pokušala je da ostvari svoju ramjeru ofanzivnog udarca. Ali je ova namjera bila na vrijeme otkrivena. Nikad još nije propala s takvim treskom jedna ofanziva, pažljivo, sa njemackom pedanterijom, promišljeno pripremana, u detalje. Njemci su pali u klopku: pod Orelom isto tako, kao što su pali u klopku pod Staljingradom. U njihovim planovima ništa nije bilo iznenadnog za naše vojno vodstvo. A za Nijemce ispadalo je da je iznenadno sve, štogod je poduzimala sovjetska komanda. Oni nisu ocekivali udarac pod Staljingradom, potcijenili su Ozbiljnost sovjetskog manevra —i bili su potuceni tako, kako nije bila tucena dosad nijedna vojska na svjjetu. Oni nisu ocekivali raš manevar kod Orela i Bjelgoroda Njima nije ni na kraj pameti palo, da Crvena Armija može izvršiti tako necuvenu stvar: ne zaustavljajuci se ni za trenutak, precitako široku i duboku rijeku kao što je Dnjepar, sa njegovim brzim tokom, strmom okomitom desnom obalom, sa mnogobrojnim, unaprijed spremljenim utvrdenjima. Za vrijeme svoga povlacenja hitlerovci su bacali mnogo štošta — i naoružanje, i skladišta namirnica. S jednim samo nisu mogli da se rastanu njihove vode — sa svojim hvalisanjem. Oni nisu mogli više da se hvale pobjedama, osvojenim teritorijama, zauzetim gradovima Ori se hvale sada time, što, bez cbzira na najjace udarce, ipak im je pošlo za rukom da sebrane, da vješto izbjegnu cpkoljavanja, da nisu svi hitlerovci poubijani i da se preostali uspješno „ odlijepljuju " od sovjetskih trupa. Sve su ovo isto tako lagarije, jer„ odljepljivati se " oni su poceli zaista, ali nisu mogli da to sprovedu sve dosad. Naravno, još se drži Hitlerova ratna mašina iako vec tanrce, škripi svim svojim djelovima. iako joj se vec slomila osovina — baš ona, na kojoj se je vrtio italijanski tocak. Još se više rasklimita hitlerovska pozadina. Njemacka zavija, cici, place, cuju se vec i proždetstva na adresi Hitlera, koje ugušuju Hitlerovi policijski pucnjevi. Fašisticki banditi, predosjecajuci oluju, unaprijed prebacuju krivicu za nevidenu katastrofu, sa ratnog vodstva na njemacki narod. Hitler uvjerava, da je citava stvar u pozadini, u nervima njemackog naroda, u njegovoj vjeri u pobjedu. Duh njemackih armija postao je slabiji. To je isto tako tacno, kao i to, da je pozadina Crvene Armije postala jaca, cvrpca. Naša pozadina navialjuje zajedno sa frontom. Bez prekida dolazi na front naoruEanje sviju vrsta, ratni materijal i sve što je potrebno za pobjedu nad neprijateljem. Neprijatelj ruši, pali, baca u vazduh sve na putu svoga povlacenja. On racuna da ce time zadržati kretanje sovje