Za vrijeme balkanskog rata Lenjin je napisao rijeci, koje su bez sumnje najiskrenije od svih koje je iko izrekao u prilog malim slovenskim narodima: „Demokratija uopšte, radnici pak posebno su protiv tot, da lisice i vukovi „protežiraj“ Slovene, a za puno su samoopredjeljenje naroda, za punu demokratiju, za oslobodenje Slovena od svakog protežiranja sa strane „velesala" Sa pobjedom Velike Oktobarske Solijalisticke Revolucije politika, koju te rijeci obilježavaju, postala je glavno u spoljnjoj politici prve radnickoseljacke države. Sovjetska vlast je još prvog dan! svog postanka otkazala sve taJne ugovore, koje je bila sklopila veleposjednicko-kapitalisticka carska Rusija s drugim imperijalistima na racun malih naroda. Medu tim ugovorima bio je jedan, kojeg su imperijalisticki razbojnici posebno prikrivali: Londonski pakt iz godine 1915., s kojim su imperijalisti Antante ukljucivši carsku Rusiju, dodjelili Italiji dobar dio Slovenije i hrvatskog Primorja, da bi na njihovu stranu stupila u rat. Sa svojim prvim spoljnopolitickim aktom ruski su komunisti pred cijelim svijetom raskrinkali sramnu trgovinu sa našom zemljom i s krvlju naših naroda. Sve najbolje snage naših naroda crpile su godinama i godinama iskustva sovjetskog naroda za svoju nejednaku, herojsku borbu protiv protunarodne i protunacionalne reakcije. Drug Staljin je s bratskom pažnjom pratio tešku borbu naših naroda za slobodu i ravnopravnost, te je u dva znamenita clanka o nacionalnom pitanju u Jugoslaviji Još 1925. godine rekao svoje mišljenje o karakteru, o putu i nacinu nacionalne borbe Hrvata i Slovenaca. Tacnošcu genija, on je još tada pokazao, kuda bi Jugoslaviju, zapletenu u mreži medunarodnih imperijalistickih suprotnosti dovela pogubna politika nacionalnog ugnjetavanja, ciji je nosilac bila velikosrpska buržoazija silno poduprta od hrvatske i slovenacke reakcije, koje su se boJale vlastitih naroda. Navodi druga Staljina bili su mocno oružje u rukama komunista u njihovoj borbi za pravi narodni put, ka oslobodenju i ujedinjenju svih narodnih snaga. Ukoliko je veca opasnost prijetila našim narodima od strane fašistickih susjeda, od Hitlerove Njemacke i Musolinijeve Italije, utoliko je podlija bila politicka igra, koju su igrali razni protunarodni režimi u Jugoslaviji protid slobode naših naroda. Ukoliko je ocitije bilo izdaJstvo reakcije, utoliko su jasnije narodne mase uvidale, da je jedini put riješenja njihovih osnovnih zahtjeva put sslonca na slobodne narode SSSR. To svoje stremljenje za najtješnji naslon na SSSR naši su narodi izrekli u velicanstvenoj potpisnickoj akciji za stvaranje Društva prijatelja Sovjetskog Saveza, Uprkos najodvratnijem teroru Cvjetkovic, Macek—Natlacenovih petokolonaških vlasti, koje su spiskove potpisnika masovno plijenile i potpisnike policijski proganjale, u svim krajevima naše zemlje 1940 godine sabrano je stotine hiljada potpisa. To je bila mocna manifestacija bratstva izmedu naših naroda i naroda SSSR, mocan izraz otpora protiv izdajnicke politike reakcije, koji se prije dvije i po godine pretdorio u herojsku borbu naših naroda protiv tudinskih okupatora i njihovih prodanih izdajnickih klika. Naši su narodi tada odmjerili sdoje snage za veliku nacionalnooslobodilacku borbu, koja je psstajala sve više neizbježna, zbog cega je vladajuca klika u Jugoslaviji išla nezadrživo naprijed po putu izdaje. Sva Jugoslovenska reakcija je u martu 1941. godine odbila sovjetsku ponudu za sklapanje vakta o uzajamnoj pomoci izmedu Jugoslavije i SSSR Pripremala se potpunu kapitulaciju i prikljucila se 25. marta protusovjetskom bloku Kada su narodi Jugoslavije u danima poslije 25. marta u silobitom zamehu ustali protiv srgmnog izdajnickog pakta i sdrgnuli vladu Cvjetkovic—Mscsk, našli su se pred neprijateljem osamljeni, razoružani i izdani od svih svojih »zakonskih voda«. Nerezdvojna je povezanost sudbine naših naroda, sa sudbinom naroda SSSR u tim danima postala jasna svadom istinskom rodoljubu. Naši su narodi stupili u novo rgzdoblje svog života u oružanu borbu za konacno oslobodenje. Buržoaska reakcija, koja im je godinama krsjila sudbinu, predela se tudim okupatorima, ili pak potražila utocište u tudini. Komunisticka Partija Jugoslavije dala je pobudu za jedinstvo svih iskrenih rodoljuba naše zemlje. U toku borbe stvoren je Vrhovni Štab Narodno-oslobodilacke Vojske i Partizanskih Odreda Jugoslavije i Antifašisticko Vijece Nerodnog Oslobodenja Jugoslavije, koji su postali organizatori i rukovodioci svenarodnog otpora protiv tudih osvajaca. Pod rukovodstvom Vrhovnog Štaba Narodnooslobodilacke Vojske i Partizanskih Odreda Jugoslavije i Antifašiszickog Vijeca Narodnog oslobodenja Jugoslavije naši su narodi postali samostalan cinilac u borbi slobodoljubivih naroda protiv fašistickog varvarstva. Nad gnusnim spletkama slovenske medunarodne plutokratije digao se Sovjetski Savez kao mocno jamstvo, da ce se mracne namjere reakcije protiv samoopredeljenja naroda rasplinuti u ništa. Sovjetska je vlast narode bivše carske Rusije oslobodila ispod svakog protektorata imperijalistimkih velesila. Sovjetskoj vlasti je guda svaka politika razdjeljivan a svijeta na „interesne sfere“ velesila. Staljin je 1939. g. ponovo i u ime cijelog sovjetskog naroda izjavio, da je SSSR spremam pomagati svim narodima, kojima hoce imperijalisticki vukovi silom krojiti sudbinu, svim narodima, koji hoce da se bore protid takvog nasilja, a za nezavisnost svoje otadžbine. SSSR je jedini, koji nije ni najmanje nasjedao mistifikacijama Draže Mihajlovica i s prezirom odgovara na nastojanja velikosrpske caršije i njenih trabanata, koji hoce da ocitog izdajnika pred svijetom naprave „legendarnim herojem“. Sovjetski Savez je jedini, koji neprestano istice, da se samo Narodno-oslobodilacka Vojska i Partizanski Odredi Jugoslavije rame uz rame sa sovjetskim partizanima, nepobjedivom Crvenom Armijom i saveznickim armijama bori za slobodu svih naših naroda i sdih drugih porobljenih naroda. Zato nece nikada Sovjetski Savez dozvoliti, da bilo kak