Rumunske novine su prepune clanaka, koji pozivaju starovništvo Rumunije da ne gubi vjeru u pobjedu i da se ne podaje strahu i panici „Ako smo stupiii u rat — piše list „Argus" onda smo obavezni da vjerujemo u konacnu pobjedu. Bez te vjere, i frontu i pozadini prijeti prijevremeni raspad". Medutim, kako se vidi iz clanaka samih rumunskih listova, vjera u pobjedu propala je. List „Kapitala", koji izlazi u Bukureštu, obara se na Rumune zato što oni pokazuju sklonost da zadaju „neumjesna pitanja" i pokazuju rajodvratniju brbljivost. List prijeti stanovništvu da svako ko sumnja u njemacku pobjedu smatrace se kao veleizdajnik. Jedan drugi list donio je clanak u kome se kaže: „Nikad još covjeciji nervi nisu bili izloženi ovako strašnom iskušenju. Nikad još naš horizonat nije bio toliko mracan". List dodaje, da sve ovo bi bilo mnogo lakše podnijeti, kad bi, „kao za vrijeme Rimskih Careva ne bi bilo informacija." Ali sada, jadikuje ovaj list sve radio stanice šire vijesti i stanovništvo slušajuci njih, živi u strahu i ocekivanju katastrofe. Ovo prokleto ocekivanje gore je od najtežeg bombardovanja. Pisac clanka konstatuje, da Rumune, pod uticajem vijesti sa Istocnog bojišta, muci opšti strah. Oni javno prisluškuju stranu propagandu i nikako ne razumiju rumunski problem. Clanak se završava apelom na vlasti da organizuju najstrožiji nadzor nad Vladanjem stanovništva.